Intervju s znanstvenikom Ivicom Puljkom
Naša je škola krajem veljače sudjelovala u projektu na razini grada “Razgovor sa znanstvenikom”. Radi se, naime, o cjelodnevnoj posjeti Šibeniku jednog od naših uspješnih znanstvenika i predavača, prof. Ivice Puljka.
Ivica Puljak redoviti je profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu. Od 1994. godine član je Compact Muon Solenoid (CMS) kolaboracije, koja upravlja CMS detektorom na Velikom sudarivaču hadrona (LHC) u Europskom laboratoriju za fiziku čestica (CERN) kraj Ženeve. Također, ima dugogodišnje iskustvo u održavanju predavanja u svrhu popularizacjie znanosti za sve uzraste.
Učenici astronomske grupe, te znatiželjni dio osmih razreda, imali su prilike odslušati njegovo predavanje „Priča o Svemiru“, nakon čega su s njime otvoreno popričali o zanimljivim pitanjima.
Profesore Puljak, osim što ste fizičar, kako biste se kao osoba još predstavili?
Ja sam, kao i svi mi ostali, apsolutno jedinstvena i nevjerojatna nakupina od oko 7 milijardi milijardi milijardi atoma, koje je priroda sastavila najprije od hrane koju je naša mama jela i zraka kojeg je udisala, a zatim od hrane koju smo mi jeli i zraka kojeg smo udisali, u procesu kojeg je evolucija optimizirala u proteklih tri i po milijarde godina. Ja dijelim isti osnovni genetski kod sa svim živim bićima na Zemlji i zato su mi sve biljke i sve životinje u biti neka vrsta rođaka. Kao i svaki drugi čovjek na svijetu ja sam kompleksna osoba, s mnogo mana i mnogo, nadam se, vrlina, sa svim slabostima, željama, nadama, osjećajima, razumom i prvenstveno voljom da svaki dan učim nešto novo i da budem sve bolji čovjek. Ja sam osoba s puno identiteta: otac, suprug, sin, brat, ujak, zet, znanstvenik, profesor, popularizator znanosti, razuman čovjek, fizičar, košarkaš, trkač, glazbenik, liberal, ekološki osviješten građanin, socijalno osjetljiva osoba, domoljub, Splićanin, Dalmatinac, Hrvat, Europljanin, građanin svijeta, zaljubljenik u svemir, sanjar, pjesnik, optimist, motivator, dobar slušatelj, ljubitelj knjiga, ljubitelj francuskog jezika i kulture, gastronom, ljubitelj dobro piva i vina u umjerenim količinama i još mnogo toga. Ja sam komplicirana, ali nadam se, dobra osoba.
Kako je to biti fizičar?
Izvrsno! Tako dobro da to svakome preporučujem. Možda je još bolja preporuka da za svoju profesiju izaberete znanost. Naravno, ako vas to zanima. Znanost će vas uvijek držati mladima, znatiželjnima, svaki dan ćete učiti nešto novo, radit ćete i družit se s izvrsnim ljudima iz cijelog svijeta i vrlo brzo ćete postati građaninom svijeta. Svugdje gdje budete putovali i boravili osjećat ćete se kao kod kuće, jer će vaša kuća biti cijeli svijet. I što je najvažnije, bit ćete sretna i optimistična osoba, te ćete uživati u sve boljoj budućnosti svijeta, a najvažnije od svega: takav ćete svijet vi graditi. Ako i ne budete znanstvenici, zavolite i upoznajte znanost, život će vam tako biti puno ljepši.
Što Vas je u životu potaknulo da se bavite fizikom?
Kad sam bio u osnovnoj i srednjoj školi nikad nisam mislio da ću biti znanstvenik. Mislio sam da su znanstvenici neki supermeni, da su super pametni i sposobni, te da ja nisam niti pametan niti sposoban da budem znanstvenik. Premda sam bio dobar učenik nisam mislio da sam dovoljno dobar da budem znanstvenik. I o tome nisam niti razmišljao, premda me je uvijek sve zanimalo i imao sam jako puno interesa i aktivnosti u školi i van škole. Tek kad sam krenuo na fakultet i kad sam počeo uspješno polagati ispite, počeo sam razmišljati o znanosti kao svom budućem poslu. Na kraju studija mi je jedan profesor ponudio da napravim diplomski rad u najvećem laboratoriju na svijetu – CERN u Ženevi. To sam uspješno napravio, te nastavio dalje s magistarskim radom u Zagrebu i doktoratom u Parizu, čime sam postao fizičar i znanstvenik te do danas nastavio s uživanjem i radošću raditi znanost.
Sliči li Vaš posao poslu doktora, pravnika ili se u Vašem poslu traži inovativnost, kreativnost i mašta kao u slikarstvu, dizajnu?
Mislim sa svaki posao, koji se radi s ljubavlju, zahtjeva inovativnost, kreativnosti i maštu, te sa se u svakom poslu treba dati sve od sebe i biti što bolji. Svaki posao, koji se odgovorno i savjesno obavlja, zaslužuju divljenje i pažnju, bez obzira o čemu se radi. Važno je voljeti svoj posao i svaki dan davati sve od sebe.
Na koji način ono čime se Vi bavite utječe na ostatak svijeta?
Ja želim vjerovati da kroz svoj posao pozitivno utječem na sve ljude, a prvenstveno djecu i mlade. Kako sam po prirodi optimist, jer vjerujem da će ovaj svijet biti sve bolji i bolji, takvu poruku želim prenijeti svim ljudima. Želim im reći da se ne boje budućnosti, nego da je nastave graditi na temeljima znanosti, razuma i humanizma, kako smo i do sada gradili ovaj svijet, koji je bolji nego ikad u povijesti. Nikad nije bilo manje nasilja, ratova, siromaštva, gladi i nesreće na svijetu i vrlo vjerojatno će biti sve bolje. Naravno, svijet je i dalje pun izazova, od kojih je globalno zagrijavanje najveći, te moramo biti odgovorniji i prema prirodi i prema društvu, ali nema razloga biti pesimist, nego treba graditi sve bolji svijet. Ovim porukama, svojom aktivnošću i radom vjerujem da upravo gradim takav svijet i na to sam ponosan.
Kada bi imali priliku popričati sa učenicima na prvom satu fizike u sedmom razredu, što Vi mislite da im je najbitnije tada reći?
Evo što bih vam rekao: „Vi ste mladi ljudi, na početku svog života. Vi ćete živjeti u svijetu u kojem će znanje i znanosti biti sve važnije. Vi ćete, ako se svijet nastavi ovako razvijati, možda doživjeti da na Zemlji više nema gladnih, nepismenih i ekstremno siromašnih ljudi. Životni vijek će se produžiti na dulje od sto godina, tehnologija će vam sve više pomagati u svakodnevnom životu i imat ćete sve više vremena za uživati u životu s dragim ljudima oko sebe. Da bi u tom svijetu zaista uživali najvažnije će biti pobijediti svoje strahove, a za to je apsolutno neophodno znati što je moguće više, imati široko znanje, otvoren i kritički duh, te biti spreman na usvajanje novih znanja i vještina. Fizika je jedna od najvažnijih znanosti, na kojoj počivaju kemija, biologija, tehnika, tehnologija i sva čudesa modernog svijeta i ona koja nas tek očekuju. Ali da ja ne očekujem samo nešto od vas, svojim primjerom ću vam pokazati kako se voli i radi znanost, kako bi vas motivirao na zajedničko učenje i rad. Krećemo danas s učenjem i radom, a zaustavit se nećemo sve do kraja života.“
Često se, prije ili kasnije, na satu fizike mi učenici zapitamo „što će to meni u životu“. Što biste nam Vi na to odgovorili?
To sam se i ja često pitao i moram priznati da mi tada nije bilo jasno. Sad mi je potpuno jasno, da je praktički sve što učimo jako važno. Ali ovdje ću se koncentrirati na fiziku. Fizika nas uči o tome kako izgleda svijet oko nas, kako taj svijet funkcionira na osnovnoj razini, od atoma i molekula, preko sila i gibanja, sve do tekućina, krutih tijela, plinova, optike, valova, planeta, zvijezda, galaksija – praktički svega što nas okružuje i cijelog svemira. Puno je toga što treba naučiti i treba biti strpljiv. Ali malo po malo, kako se slika svijeta oko nas počne slagati i postajati razumljiva, otkrit ćemo kako su život i svijet oko nas apsolutni izvanredni. Malo po malo složit će se slika jednog skladnog i razumljivog svijeta, u kojem ćemo pronaći svoju ulogu, svatko će od nas u njemu pronaći smisao i fizika će nam, uz ostale znanosti, pomoći da jednog dana postanemo ispunjene i sretne osobe. Zavolite fiziku, budite strpljivi i izdržljivi i sve će vam se isplatiti, vjerujte mi J.
Koja su, prema Vašem mišljenju, tri važna otkrića iz povijesti znanstvenih dostignuća za koja bi svaki učenik trebao čuti?
Puno je toga i teško je izdvojiti tri, ali evo pokušat ću. To je svakako Newton sa svojim zakonima mehanike i gravitacije, zatim Maxwell sa svojim jednadžbama kojima je razumio da je svjetlost elektromagnetski val, te Einstein sa specijalnom i općom teorijom relativnosti, zatim su to otkriće kvantne mehanike i činjenice da je sve oko nas napravljen od atoma, Darwinova teorija evolucije, otkriće DNA, drugih zvijezda i galaksija, spoznaje da je svemir nastao prije 14 milijardi godina i od tada se mijenjao i evoluirao, spoznaje kako su nastali Sunce i Zemlja, da sav život na Zemlji ima isto porijeklo, da je čovjek nastao evolucijom, da mi nismo svrha niti smisao svemira, te da svatko od nas daje smisao svom životu i još mnogo toga. Nisu baš tri otkrića, ali je ovo tek mali dio onog što smo naučili o svijetu oko nas i to od kada smo sustavno počeli koristiti znanost za spoznaju stvari oko nas, kao i nas same. I na sve ovo moramo, kao pripadnici ljudskog roda, biti ponosni.
Što želite na kraju poručiti učenicima koji će čitati o ovom razgovoru?
Vi ćete živjeti u svijetu koji će biti sve bolji i bolji. Ne bojte se budućnosti, nego je nastavite graditi na temeljima znanosti, razuma i humanizma, kako smo ga mi do sada gradili. Naučite gdje smo mi pogriješili, posebno u neodgovornom ponašanju prema okolišu, ispravite naše greške, nastavite se ujedinjavati, gradite svijet u kojem će svi ljudi imati svoje mjesto, u kojem će se svi ljudi osjećati jednako vrijednima i imati jednake mogućnosti. Jedini način da prevladate strahove i da uživate i gradite takvu budućnost je spremnost na usvajanje novih znanja i spremnost na predani, strpljivi i dugoročni rad. Zato upoznajte i zavolite znanost, to će vam život učiti lijepim, postat ćete građani svijet, bit ćete optimistični i sretni ljudi. Sretno!
Piše: Astronomska grupa, OŠ Meterize
Naša je škola krajem veljače sudjelovala u projektu na razini grada “Razgovor sa znanstvenikom”. Radi se, naime, o cjelodnevnoj posjeti Šibeniku jednog od naših uspješnih znanstvenika i predavača, prof. Ivice Puljka.
Ivica Puljak redoviti je profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu. Od 1994. godine član je Compact Muon Solenoid (CMS) kolaboracije, koja upravlja CMS detektorom na Velikom sudarivaču hadrona (LHC) u Europskom laboratoriju za fiziku čestica (CERN) kraj Ženeve. Također, ima dugogodišnje iskustvo u održavanju predavanja u svrhu popularizacjie znanosti za sve uzraste.
Učenici astronomske grupe, te znatiželjni dio osmih razreda, imali su prilike odslušati njegovo predavanje „Priča o Svemiru“, nakon čega su s njime otvoreno popričali o zanimljivim pitanjima.
Profesore Puljak, osim što ste fizičar, kako biste se kao osoba još predstavili?
Ja sam, kao i svi mi ostali, apsolutno jedinstvena i nevjerojatna nakupina od oko 7 milijardi milijardi milijardi atoma, koje je priroda sastavila najprije od hrane koju je naša mama jela i zraka kojeg je udisala, a zatim od hrane koju smo mi jeli i zraka kojeg smo udisali, u procesu kojeg je evolucija optimizirala u proteklih tri i po milijarde godina. Ja dijelim isti osnovni genetski kod sa svim živim bićima na Zemlji i zato su mi sve biljke i sve životinje u biti neka vrsta rođaka. Kao i svaki drugi čovjek na svijetu ja sam kompleksna osoba, s mnogo mana i mnogo, nadam se, vrlina, sa svim slabostima, željama, nadama, osjećajima, razumom i prvenstveno voljom da svaki dan učim nešto novo i da budem sve bolji čovjek. Ja sam osoba s puno identiteta: otac, suprug, sin, brat, ujak, zet, znanstvenik, profesor, popularizator znanosti, razuman čovjek, fizičar, košarkaš, trkač, glazbenik, liberal, ekološki osviješten građanin, socijalno osjetljiva osoba, domoljub, Splićanin, Dalmatinac, Hrvat, Europljanin, građanin svijeta, zaljubljenik u svemir, sanjar, pjesnik, optimist, motivator, dobar slušatelj, ljubitelj knjiga, ljubitelj francuskog jezika i kulture, gastronom, ljubitelj dobro piva i vina u umjerenim količinama i još mnogo toga. Ja sam komplicirana, ali nadam se, dobra osoba.
Kako je to biti fizičar?
Izvrsno! Tako dobro da to svakome preporučujem. Možda je još bolja preporuka da za svoju profesiju izaberete znanost. Naravno, ako vas to zanima. Znanost će vas uvijek držati mladima, znatiželjnima, svaki dan ćete učiti nešto novo, radit ćete i družit se s izvrsnim ljudima iz cijelog svijeta i vrlo brzo ćete postati građaninom svijeta. Svugdje gdje budete putovali i boravili osjećat ćete se kao kod kuće, jer će vaša kuća biti cijeli svijet. I što je najvažnije, bit ćete sretna i optimistična osoba, te ćete uživati u sve boljoj budućnosti svijeta, a najvažnije od svega: takav ćete svijet vi graditi. Ako i ne budete znanstvenici, zavolite i upoznajte znanost, život će vam tako biti puno ljepši.
Što Vas je u životu potaknulo da se bavite fizikom?
Kad sam bio u osnovnoj i srednjoj školi nikad nisam mislio da ću biti znanstvenik. Mislio sam da su znanstvenici neki supermeni, da su super pametni i sposobni, te da ja nisam niti pametan niti sposoban da budem znanstvenik. Premda sam bio dobar učenik nisam mislio da sam dovoljno dobar da budem znanstvenik. I o tome nisam niti razmišljao, premda me je uvijek sve zanimalo i imao sam jako puno interesa i aktivnosti u školi i van škole. Tek kad sam krenuo na fakultet i kad sam počeo uspješno polagati ispite, počeo sam razmišljati o znanosti kao svom budućem poslu. Na kraju studija mi je jedan profesor ponudio da napravim diplomski rad u najvećem laboratoriju na svijetu – CERN u Ženevi. To sam uspješno napravio, te nastavio dalje s magistarskim radom u Zagrebu i doktoratom u Parizu, čime sam postao fizičar i znanstvenik te do danas nastavio s uživanjem i radošću raditi znanost.
Sliči li Vaš posao poslu doktora, pravnika ili se u Vašem poslu traži inovativnost, kreativnost i mašta kao u slikarstvu, dizajnu?
Mislim sa svaki posao, koji se radi s ljubavlju, zahtjeva inovativnost, kreativnosti i maštu, te sa se u svakom poslu treba dati sve od sebe i biti što bolji. Svaki posao, koji se odgovorno i savjesno obavlja, zaslužuju divljenje i pažnju, bez obzira o čemu se radi. Važno je voljeti svoj posao i svaki dan davati sve od sebe.
Na koji način ono čime se Vi bavite utječe na ostatak svijeta?
Ja želim vjerovati da kroz svoj posao pozitivno utječem na sve ljude, a prvenstveno djecu i mlade. Kako sam po prirodi optimist, jer vjerujem da će ovaj svijet biti sve bolji i bolji, takvu poruku želim prenijeti svim ljudima. Želim im reći da se ne boje budućnosti, nego da je nastave graditi na temeljima znanosti, razuma i humanizma, kako smo i do sada gradili ovaj svijet, koji je bolji nego ikad u povijesti. Nikad nije bilo manje nasilja, ratova, siromaštva, gladi i nesreće na svijetu i vrlo vjerojatno će biti sve bolje. Naravno, svijet je i dalje pun izazova, od kojih je globalno zagrijavanje najveći, te moramo biti odgovorniji i prema prirodi i prema društvu, ali nema razloga biti pesimist, nego treba graditi sve bolji svijet. Ovim porukama, svojom aktivnošću i radom vjerujem da upravo gradim takav svijet i na to sam ponosan.
Kada bi imali priliku popričati sa učenicima na prvom satu fizike u sedmom razredu, što Vi mislite da im je najbitnije tada reći?
Evo što bih vam rekao: „Vi ste mladi ljudi, na početku svog života. Vi ćete živjeti u svijetu u kojem će znanje i znanosti biti sve važnije. Vi ćete, ako se svijet nastavi ovako razvijati, možda doživjeti da na Zemlji više nema gladnih, nepismenih i ekstremno siromašnih ljudi. Životni vijek će se produžiti na dulje od sto godina, tehnologija će vam sve više pomagati u svakodnevnom životu i imat ćete sve više vremena za uživati u životu s dragim ljudima oko sebe. Da bi u tom svijetu zaista uživali najvažnije će biti pobijediti svoje strahove, a za to je apsolutno neophodno znati što je moguće više, imati široko znanje, otvoren i kritički duh, te biti spreman na usvajanje novih znanja i vještina. Fizika je jedna od najvažnijih znanosti, na kojoj počivaju kemija, biologija, tehnika, tehnologija i sva čudesa modernog svijeta i ona koja nas tek očekuju. Ali da ja ne očekujem samo nešto od vas, svojim primjerom ću vam pokazati kako se voli i radi znanost, kako bi vas motivirao na zajedničko učenje i rad. Krećemo danas s učenjem i radom, a zaustavit se nećemo sve do kraja života.“
Često se, prije ili kasnije, na satu fizike mi učenici zapitamo „što će to meni u životu“. Što biste nam Vi na to odgovorili?
To sam se i ja često pitao i moram priznati da mi tada nije bilo jasno. Sad mi je potpuno jasno, da je praktički sve što učimo jako važno. Ali ovdje ću se koncentrirati na fiziku. Fizika nas uči o tome kako izgleda svijet oko nas, kako taj svijet funkcionira na osnovnoj razini, od atoma i molekula, preko sila i gibanja, sve do tekućina, krutih tijela, plinova, optike, valova, planeta, zvijezda, galaksija – praktički svega što nas okružuje i cijelog svemira. Puno je toga što treba naučiti i treba biti strpljiv. Ali malo po malo, kako se slika svijeta oko nas počne slagati i postajati razumljiva, otkrit ćemo kako su život i svijet oko nas apsolutni izvanredni. Malo po malo složit će se slika jednog skladnog i razumljivog svijeta, u kojem ćemo pronaći svoju ulogu, svatko će od nas u njemu pronaći smisao i fizika će nam, uz ostale znanosti, pomoći da jednog dana postanemo ispunjene i sretne osobe. Zavolite fiziku, budite strpljivi i izdržljivi i sve će vam se isplatiti, vjerujte mi J.
Koja su, prema Vašem mišljenju, tri važna otkrića iz povijesti znanstvenih dostignuća za koja bi svaki učenik trebao čuti?
Puno je toga i teško je izdvojiti tri, ali evo pokušat ću. To je svakako Newton sa svojim zakonima mehanike i gravitacije, zatim Maxwell sa svojim jednadžbama kojima je razumio da je svjetlost elektromagnetski val, te Einstein sa specijalnom i općom teorijom relativnosti, zatim su to otkriće kvantne mehanike i činjenice da je sve oko nas napravljen od atoma, Darwinova teorija evolucije, otkriće DNA, drugih zvijezda i galaksija, spoznaje da je svemir nastao prije 14 milijardi godina i od tada se mijenjao i evoluirao, spoznaje kako su nastali Sunce i Zemlja, da sav život na Zemlji ima isto porijeklo, da je čovjek nastao evolucijom, da mi nismo svrha niti smisao svemira, te da svatko od nas daje smisao svom životu i još mnogo toga. Nisu baš tri otkrića, ali je ovo tek mali dio onog što smo naučili o svijetu oko nas i to od kada smo sustavno počeli koristiti znanost za spoznaju stvari oko nas, kao i nas same. I na sve ovo moramo, kao pripadnici ljudskog roda, biti ponosni.
Što želite na kraju poručiti učenicima koji će čitati o ovom razgovoru?
Vi ćete živjeti u svijetu koji će biti sve bolji i bolji. Ne bojte se budućnosti, nego je nastavite graditi na temeljima znanosti, razuma i humanizma, kako smo ga mi do sada gradili. Naučite gdje smo mi pogriješili, posebno u neodgovornom ponašanju prema okolišu, ispravite naše greške, nastavite se ujedinjavati, gradite svijet u kojem će svi ljudi imati svoje mjesto, u kojem će se svi ljudi osjećati jednako vrijednima i imati jednake mogućnosti. Jedini način da prevladate strahove i da uživate i gradite takvu budućnost je spremnost na usvajanje novih znanja i spremnost na predani, strpljivi i dugoročni rad. Zato upoznajte i zavolite znanost, to će vam život učiti lijepim, postat ćete građani svijet, bit ćete optimistični i sretni ljudi. Sretno!
Piše: Astronomska grupa, OŠ Meterize
Djelatnici pobrali školske masline
Za jednog od dana koji su proveli u štrajku naši su učitelji, kao i ostali djelatnici škole, pobrali masline u školskom dvorištu. Ubrano je oko 30 kilograma, a koliko ulja ćemo dobiti tek ćemo vidjeti. Ono što je sigurno je da će dio ulja u našu školsku kuhinju, za pripremu ručka za nas učenike, a dio će u školsku zadrugu Bovulice koja će i ove godine svoj rad prezentirati na međužupanijskoj smotri.
E. Martinović, 7.a
Za jednog od dana koji su proveli u štrajku naši su učitelji, kao i ostali djelatnici škole, pobrali masline u školskom dvorištu. Ubrano je oko 30 kilograma, a koliko ulja ćemo dobiti tek ćemo vidjeti. Ono što je sigurno je da će dio ulja u našu školsku kuhinju, za pripremu ručka za nas učenike, a dio će u školsku zadrugu Bovulice koja će i ove godine svoj rad prezentirati na međužupanijskoj smotri.
E. Martinović, 7.a
Kamo nakon osnovne?
Osmaši su ovog tjedna na svojim satovima razrednika slušali o onome što im se bliži za koji mjesec, a to je upis u srednju školu. Iz CISOK-a je stigla Katarina Lovrić Maglov koja ih je upoznala sa svim bitnim informacijama koje se tiču njihova upisa u srednje škole.
K. Perišić, 6.a
Osmaši su ovog tjedna na svojim satovima razrednika slušali o onome što im se bliži za koji mjesec, a to je upis u srednju školu. Iz CISOK-a je stigla Katarina Lovrić Maglov koja ih je upoznala sa svim bitnim informacijama koje se tiču njihova upisa u srednje škole.
K. Perišić, 6.a
Noa razred počastio burekom
Noa Pešut iz 7.a razreda poznat je kao veliki ljubitelj bureka. I upravo kad je na satu geografije tema bila Jugoistočna Europa, odnosno Bosna i Hercegovina, odlučio je razred počastiti tim nadaleko poznatim specijalitetom iz susjedne nam države.
K. Perišić, 6.a
Noa Pešut iz 7.a razreda poznat je kao veliki ljubitelj bureka. I upravo kad je na satu geografije tema bila Jugoistočna Europa, odnosno Bosna i Hercegovina, odlučio je razred počastiti tim nadaleko poznatim specijalitetom iz susjedne nam države.
K. Perišić, 6.a
Za Dušni dan bili smo na Kvanju
Predstavnici viših razreda, u pratnji ravnateljice Margit Vrbičić i učiteljice geografije Ivane Jurica, bili su na Kvanju, na gradskom groblju gdje su položili cvijeće i zapalili svijeće za sve one koji nisu s nama. Sve to povodom Dana mrtvih, odnosno Dušnog dana.
L. Dubravica, 6.a
Predstavnici viših razreda, u pratnji ravnateljice Margit Vrbičić i učiteljice geografije Ivane Jurica, bili su na Kvanju, na gradskom groblju gdje su položili cvijeće i zapalili svijeće za sve one koji nisu s nama. Sve to povodom Dana mrtvih, odnosno Dušnog dana.
L. Dubravica, 6.a
Predavanje o vršnjačkom nasilju
Učenicima 8.a i 8.b razreda ovotjedni sat razrednika održao je policijski službenik Goran Jakovljević. Satu su, naravno, prisustovale i razrednice kao i školska pedagoginja.Tema je bila vršnjačko nasilje, a uz prikazani film, razgovaralo se i posljedicama koje sa sobom donosi nasilje, iz perspektive žrtve i zlostavljača. I. Jurica, prof.
Učenicima 8.a i 8.b razreda ovotjedni sat razrednika održao je policijski službenik Goran Jakovljević. Satu su, naravno, prisustovale i razrednice kao i školska pedagoginja.Tema je bila vršnjačko nasilje, a uz prikazani film, razgovaralo se i posljedicama koje sa sobom donosi nasilje, iz perspektive žrtve i zlostavljača. I. Jurica, prof.
Planinari i speleolozi 'spasili' dvoranu
Članovi Hrvatske gorske službe spašavanja i planirani Teo Barišić i Mate Protega riješili su ovog petka veliki problem u našoj školi. Pregrada koja se spušta u dvorani se zablokirala. Danima se tražilo rješenje, pokušavalo pronaći izlaz iz situacije koja je onemogućavala normalan tijek satova TZK-a, ali i rad brojnih klubova koji koriste našu dvoranu. No, dolazak planinara i speleologa pokazao se odličnim, vrlo brzo riješili su problem na svekoliko zadovoljstvo.
J. Milovac, 8.b
Članovi Hrvatske gorske službe spašavanja i planirani Teo Barišić i Mate Protega riješili su ovog petka veliki problem u našoj školi. Pregrada koja se spušta u dvorani se zablokirala. Danima se tražilo rješenje, pokušavalo pronaći izlaz iz situacije koja je onemogućavala normalan tijek satova TZK-a, ali i rad brojnih klubova koji koriste našu dvoranu. No, dolazak planinara i speleologa pokazao se odličnim, vrlo brzo riješili su problem na svekoliko zadovoljstvo.
J. Milovac, 8.b
Balić i Metličić u našoj školi
Imali smo čast da u našu dvoranu ovih dana dođu važni gosti. Riječ je o proslavljenim hrvatskim rukometašima Ivanu Baliću i Petru Metličiću. Oni su sa svojom Akademijom, uz podršku Rukometnog kluba Šibenik 2015., organizirali prvi turnir ERSTE Rukometne Lige Dalmacije.
U našu dvoranu stiglo je preko 600 mladih rukometaša iz cijele Dalmacije, ali i iz Ljubuškog i Gruda.
A. Grgurica, 8.b
Imali smo čast da u našu dvoranu ovih dana dođu važni gosti. Riječ je o proslavljenim hrvatskim rukometašima Ivanu Baliću i Petru Metličiću. Oni su sa svojom Akademijom, uz podršku Rukometnog kluba Šibenik 2015., organizirali prvi turnir ERSTE Rukometne Lige Dalmacije.
U našu dvoranu stiglo je preko 600 mladih rukometaša iz cijele Dalmacije, ali i iz Ljubuškog i Gruda.
A. Grgurica, 8.b
Edukacija za europske projekte
U okviru kampanje promocije Erasmus+ natječaja za 2018. godinu Agencija za mobilnost i programe EU održala je u Imotskom 12. siječnja regionalnu radionicu u području odgoja i općega obrazovanja, naslovljene Uvod u Ključnu aktivnost 1 – Mobilnost u svrhu učenja za pojedince.
Radionice su organizirane u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i Obrtničko-industrijskom školom u Imotskom. Ciljana skupina polaznika bili su odgojno-obrazovni djelatnici iz dječjih vrtića i škola, bez iskustva u pripremi projektnih prijedloga.
U Imotskome sudionicima su se uvodno obratili ravnatelj Obrtničko-industrijske škole Nediljko Biočić te Momir Karin, pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja, ali i dugogodišnji ravnatelj škole domaćina.
A na edukaciji u Imotskom, uz ravnateljicu Margit Vrbičić, bili su još dvije naše nastavnice: Hamida Šarić, profesorica hrvatskog jezika i i književnosti i Ivana Jurica, profesorica geografije.
J. Milovac, 8.b
U okviru kampanje promocije Erasmus+ natječaja za 2018. godinu Agencija za mobilnost i programe EU održala je u Imotskom 12. siječnja regionalnu radionicu u području odgoja i općega obrazovanja, naslovljene Uvod u Ključnu aktivnost 1 – Mobilnost u svrhu učenja za pojedince.
Radionice su organizirane u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i Obrtničko-industrijskom školom u Imotskom. Ciljana skupina polaznika bili su odgojno-obrazovni djelatnici iz dječjih vrtića i škola, bez iskustva u pripremi projektnih prijedloga.
U Imotskome sudionicima su se uvodno obratili ravnatelj Obrtničko-industrijske škole Nediljko Biočić te Momir Karin, pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja, ali i dugogodišnji ravnatelj škole domaćina.
A na edukaciji u Imotskom, uz ravnateljicu Margit Vrbičić, bili su još dvije naše nastavnice: Hamida Šarić, profesorica hrvatskog jezika i i književnosti i Ivana Jurica, profesorica geografije.
J. Milovac, 8.b
Moj Šibenik …
Šibenik je moj grad. Rođena sam i odrasla u Šibeniku stoga ima jako velik utjecaj na mene. Šibenik posebno volim ljeti kada se održava Međunarodni festival djeteta. Tada grad buja Šibenčanima i Šibenčankama, ali isto tako i turistima. Volim živjeti u Šibeniku jer iako je malen ima jako mnogo zanimacija. Osim Mdf-a, u Šibeniku se svake godine održava Srednjovjekovni sajam koji je jako zabavan, a posebno za djecu jer se mogu iskušavati u srednjovjekovnim igrama, ujedno i starijima. Šibenik ima svoje kazalište, a obiluje starim kamenim kućama i kamenim ulicama stoga je pravi primjer starijih dalmatinskih gradova u kojima je glavni materijal kamen. Šibenik nije samo stari kameni grad već i moderni, glavni grad Šibensko-kninske županije. Dan grada se obilježava 29. rujna, te je taj dan sv. Mihovil koji je ujedno i zaštitnik grada Šibenika i upravo se tada održavaju trke za moj grad. Stoga je Šibenik moj grad kojeg volim i koji će uvijek biti u mom srcu bez obzira gdje se nalazim.
Karla Belamarić, 8.b
Šibenik je moj grad. Rođena sam i odrasla u Šibeniku stoga ima jako velik utjecaj na mene. Šibenik posebno volim ljeti kada se održava Međunarodni festival djeteta. Tada grad buja Šibenčanima i Šibenčankama, ali isto tako i turistima. Volim živjeti u Šibeniku jer iako je malen ima jako mnogo zanimacija. Osim Mdf-a, u Šibeniku se svake godine održava Srednjovjekovni sajam koji je jako zabavan, a posebno za djecu jer se mogu iskušavati u srednjovjekovnim igrama, ujedno i starijima. Šibenik ima svoje kazalište, a obiluje starim kamenim kućama i kamenim ulicama stoga je pravi primjer starijih dalmatinskih gradova u kojima je glavni materijal kamen. Šibenik nije samo stari kameni grad već i moderni, glavni grad Šibensko-kninske županije. Dan grada se obilježava 29. rujna, te je taj dan sv. Mihovil koji je ujedno i zaštitnik grada Šibenika i upravo se tada održavaju trke za moj grad. Stoga je Šibenik moj grad kojeg volim i koji će uvijek biti u mom srcu bez obzira gdje se nalazim.
Karla Belamarić, 8.b
O Mislavu brine 8.b
Mislav je najveća biljka u našoj školi. S velikim zadovoljstvom biljku nam je poklonio naš župnik, fra Mirko Klarić. Biljka je dobila ime Mislav tako što je jedan od nas predložio da joj damo ime te smo se složili da će se zvati Mislav. Od ove godina biljka pripada 8.b razredu te smo mi uz poklon obećali brinuti se o njoj kao da je dio našeg razreda. Jako smo sretni što se zadnju godinu u ovoj školi možemo brinuti o nekoj biljci. Hvala spremačici Narcisi s kojom smo sklopili dogovor!
Jakov Milovac, 8.b
Mislav je najveća biljka u našoj školi. S velikim zadovoljstvom biljku nam je poklonio naš župnik, fra Mirko Klarić. Biljka je dobila ime Mislav tako što je jedan od nas predložio da joj damo ime te smo se složili da će se zvati Mislav. Od ove godina biljka pripada 8.b razredu te smo mi uz poklon obećali brinuti se o njoj kao da je dio našeg razreda. Jako smo sretni što se zadnju godinu u ovoj školi možemo brinuti o nekoj biljci. Hvala spremačici Narcisi s kojom smo sklopili dogovor!
Jakov Milovac, 8.b
Male mace ostavljene kod škole
Tijekom vikenda nepoznata je osoba kod naše škole ostavila preslatke, malene mačiće. Zatekli su ih djelatnici škole u poprilično lošem stanju: bili su iscpljeni, promrzli, gladni i žedni. Brzo su zbrinuti i već se nekoliko dana brinemo o njima. Izgledaju puno bolje i stvarno su preslatki. Ali škola ih ne može zadržati, pa traže udomitelje koji bi im pružili topli dom i trajnu brigu.
I. Bobanović, 8.b
Tijekom vikenda nepoznata je osoba kod naše škole ostavila preslatke, malene mačiće. Zatekli su ih djelatnici škole u poprilično lošem stanju: bili su iscpljeni, promrzli, gladni i žedni. Brzo su zbrinuti i već se nekoliko dana brinemo o njima. Izgledaju puno bolje i stvarno su preslatki. Ali škola ih ne može zadržati, pa traže udomitelje koji bi im pružili topli dom i trajnu brigu.
I. Bobanović, 8.b
Naše profesorice na radionici o eTwinningu
Na radionici 'Suradničke aktivnosti i web alati u provedbi eTwinning projekata' u Šibeniku, u Katoličkoj osnovnoj školi, sudjelovale su i naše profesorice Hamida Šarić (hrvatski jezik i književnost) i Ivana Jurica (geografija).
Doznale su koje web alate mogu koristiti za povećanje kvalitete suradnje u eTwinning projektima te na koji način ih integrirati u eTwinning projekte.
P. Mandić, 7. b
Na radionici 'Suradničke aktivnosti i web alati u provedbi eTwinning projekata' u Šibeniku, u Katoličkoj osnovnoj školi, sudjelovale su i naše profesorice Hamida Šarić (hrvatski jezik i književnost) i Ivana Jurica (geografija).
Doznale su koje web alate mogu koristiti za povećanje kvalitete suradnje u eTwinning projektima te na koji način ih integrirati u eTwinning projekte.
P. Mandić, 7. b
Neki novi Cesarići
Sat lektire pjesama D. Cesarića učenici 7.a odradili su u školskoj knjižnici. Uz pomoć knjižničarke N. Lončar i prof. H. Šarić istraživali su vrste pjesama objavljene u zbirci, stilska sredstva i pjesnicke slike kojima se pjesnik koristio te rimotvorna sredstva. Koristeći motive pjesnikovih najpoznatijih pjesama stvorili su svoje pjesme, a i pokušali oslikati osjećaje kojima su u njima pobudile pojedine pjesme.
A. Grguričin, 7.a
Sat lektire pjesama D. Cesarića učenici 7.a odradili su u školskoj knjižnici. Uz pomoć knjižničarke N. Lončar i prof. H. Šarić istraživali su vrste pjesama objavljene u zbirci, stilska sredstva i pjesnicke slike kojima se pjesnik koristio te rimotvorna sredstva. Koristeći motive pjesnikovih najpoznatijih pjesama stvorili su svoje pjesme, a i pokušali oslikati osjećaje kojima su u njima pobudile pojedine pjesme.
A. Grguričin, 7.a
Meštar Joško
Domar naše osnovne škole Meterize Joško Zafranović (50) po zanimanju je stolar. Svojedobno je došao na ideju da izrađuje drvene figurice od ostatka drveta. Kaže da za jednu figuricu nije moguće točno odrediti vrijeme koliko je potrebno da se napravi, nego ovisi kolika je figurica i koliko dijelova ima ta figurica. Domar Joško je većih figurica napravio oko 20, a manjih ne zna jer ih je mnogo. Do sada je izrađivao razne figurice npr. autiće, kućice za barbike, pitare za cvijeće, stalak za pitare, kutijice za nakit, klupe itd...
Domar drvene figurice izrađuje već deset godina, a prvo je počeo s klupicama za dvorište. Uglavnom radi sam. Do ideje dođe lako: - Kad vidim neku zanimljivost ili autiće, budući da volim stare američke aute, zamislim to u glavi i to napravim.
Nema naš domar dovoljno slobodnog vremena, ali kad ga uspije pronaći provede ga radeći drvene figurice.
P. Mandić i A. Vunić, 7. b
Domar naše osnovne škole Meterize Joško Zafranović (50) po zanimanju je stolar. Svojedobno je došao na ideju da izrađuje drvene figurice od ostatka drveta. Kaže da za jednu figuricu nije moguće točno odrediti vrijeme koliko je potrebno da se napravi, nego ovisi kolika je figurica i koliko dijelova ima ta figurica. Domar Joško je većih figurica napravio oko 20, a manjih ne zna jer ih je mnogo. Do sada je izrađivao razne figurice npr. autiće, kućice za barbike, pitare za cvijeće, stalak za pitare, kutijice za nakit, klupe itd...
Domar drvene figurice izrađuje već deset godina, a prvo je počeo s klupicama za dvorište. Uglavnom radi sam. Do ideje dođe lako: - Kad vidim neku zanimljivost ili autiće, budući da volim stare američke aute, zamislim to u glavi i to napravim.
Nema naš domar dovoljno slobodnog vremena, ali kad ga uspije pronaći provede ga radeći drvene figurice.
P. Mandić i A. Vunić, 7. b
Kako fiziku napraviti još zanimljivijom…
Profesorica Ivona Matejčić priprema se za sat fizike kako bi nama sedmašima pojednostavnila gradivo te lakše objasnila fiziku. Naime, radi prikaz metra kvadratnog i to uz pomoć školskog domara Joška, a sve kako bi nam nastava bila još dinamičnija.
K. Belamarić, 7.b i A. Grguričin, 7.a
Profesorica Ivona Matejčić priprema se za sat fizike kako bi nama sedmašima pojednostavnila gradivo te lakše objasnila fiziku. Naime, radi prikaz metra kvadratnog i to uz pomoć školskog domara Joška, a sve kako bi nam nastava bila još dinamičnija.
K. Belamarić, 7.b i A. Grguričin, 7.a
Dalmatinski kutak
U našoj školi uređuje se pravi mali dalmatinski kutak. Tik uz ulazna vrata škole, na putu prema učionicama nižih razreda, ne možete a da ne primijetite prostor koji je do sada bio praktički neiskorišten, a sada će ga krasiti ideja koju je u djelo pretvorio naš domar Joško.
Naš domar objasnio nam je kako i koliko dugo već to izrađuje. - Trebalo je par sati da se izbrusi i da se lakira, a lakirati se treba tri puta i između svakog lakiranja prođe jedan dan. Lak se mora osušiti kako bi se moglo drugi put lakirati da bi se dobio savršen sjaj. Tri dana je trebalo da se napravi stolić. Poviše stolića ići će prozor (bit će obojan u zeleno) i pokraj prozora bit će cvijeće u vazi. Namjeravaju se dodati još i ribarske mreže kako bi nas podsjetilo da je to stvarno dalmatinski kutak. Nadam se da će sve biti potpuno gotovo kroz idući tjedan.
Petra Mandić i Jakov Milovac, 7.b
U našoj školi uređuje se pravi mali dalmatinski kutak. Tik uz ulazna vrata škole, na putu prema učionicama nižih razreda, ne možete a da ne primijetite prostor koji je do sada bio praktički neiskorišten, a sada će ga krasiti ideja koju je u djelo pretvorio naš domar Joško.
Naš domar objasnio nam je kako i koliko dugo već to izrađuje. - Trebalo je par sati da se izbrusi i da se lakira, a lakirati se treba tri puta i između svakog lakiranja prođe jedan dan. Lak se mora osušiti kako bi se moglo drugi put lakirati da bi se dobio savršen sjaj. Tri dana je trebalo da se napravi stolić. Poviše stolića ići će prozor (bit će obojan u zeleno) i pokraj prozora bit će cvijeće u vazi. Namjeravaju se dodati još i ribarske mreže kako bi nas podsjetilo da je to stvarno dalmatinski kutak. Nadam se da će sve biti potpuno gotovo kroz idući tjedan.
Petra Mandić i Jakov Milovac, 7.b
Zoološki vrt od plastelina
Učenici 3. a razreda na satu Likovne kulture izrađivali su životinje od plastelina. Učiteljica Dijana Cvitanović pomagala im je svojim savjetima i poticala ih da izrade što neobičnije životinje. Svojih ruku djelo izložili su u školskom holu kako bi svi mogli uživati u zološkom vrtu od plastelina. I. Bobanović i A. Grgurica, 6.b |
Pravili tornada, maglu i vjetrulje
Učenici trećeg i četvrtih razreda sudjelovali su na maloj meteorološkoj radionici. Pod vodstvom meterologa Marka Vikića Topića i njegovih kolega iz Zagreba, učenici su pravili pokuse u kojima su mogli vidjeti kako nastaju tornada i magle, odnosno kako se izrađuju vjetrulje. Predstavnici Male meteorološke radionice, Amalija i Ivor, uz Nikolu Vikića Topića, poznatog meteorologa s RTL-a, učenike su podučili kako vrlo jednostavno mogu simulirati tornado, kako nastaje magla, odnosno kako i u kućnoj radinosti mogu napraviti vjetrulje, instrument za odrediti smjer iz kojeg puše vjetar. Učenici su bili oduševljeni prikazanim, a nema sumnje da će im naučeno koristiti kako u nastavku školovanja, tako i u životu općenito. Ivana Jurica, prof. |
Sretan Uskrs!
Učenici 2. a sa svojom učiteljicom Ivanom Babačić i 4. b sa svojim učiteljem Antom Čularom uložili su truda i ukrasili naš školski hol za predstojeći blagdan. Vrijedne ruke četvrtaše napravile su velikog zeca i obojale mnoštvo velikih pisanica. Drugaši su izrađivali piliće i velike i male pisanice. Zahvaljujući njihovom radu, ulazak u školu nam izmami osmijeh na lice te radosno iščekujemo veliki katolički blagdan i proljetni predah.
Učenici 2. a sa svojom učiteljicom Ivanom Babačić i 4. b sa svojim učiteljem Antom Čularom uložili su truda i ukrasili naš školski hol za predstojeći blagdan. Vrijedne ruke četvrtaše napravile su velikog zeca i obojale mnoštvo velikih pisanica. Drugaši su izrađivali piliće i velike i male pisanice. Zahvaljujući njihovom radu, ulazak u školu nam izmami osmijeh na lice te radosno iščekujemo veliki katolički blagdan i proljetni predah.
|
|
Terenska nastava 2. a i 2. b razreda
Učenici 2. a i 2. b razreda bili su 24. 2. 2015. u Skradinu na terenskoj nastavi. Krenuli smo u 8 sati ujutro. Vozili smo se autobusom. Neki su pričali, neki su spavali, a neki su se fotografirali.
Kad smo stigli, prvo smo išli u zgradu NP Krka. Tamo smo od starog papira i najlona izrađivali karton, nakit i ukrase. Meni su se najviše svidjele ogrlice. Njih smo izradili tako da smo uzeli štap i papir. Papir smo izrezali u trokut, namazali ljepilom i namotali oko štapa te smo tako dobili perlicu. Jedan kraj štapa smo zavezali oko škara, a drugi kraj smo provukli oko plastične igle. Perle smo onda nizali jednu za drugom oko štapa. Kad smo završili rad, otišli smo u prostorije crkve. Tamo smo se igrali, pjevali i jeli marendu.
Malo poslije ukrcali smo se u autobus i vratili kući. Meni je ovaj izlet u Skradin bio lijep i veseo.
Petra Milović, 2. a
Učenici 2. a i 2. b razreda bili su 24. 2. 2015. u Skradinu na terenskoj nastavi. Krenuli smo u 8 sati ujutro. Vozili smo se autobusom. Neki su pričali, neki su spavali, a neki su se fotografirali.
Kad smo stigli, prvo smo išli u zgradu NP Krka. Tamo smo od starog papira i najlona izrađivali karton, nakit i ukrase. Meni su se najviše svidjele ogrlice. Njih smo izradili tako da smo uzeli štap i papir. Papir smo izrezali u trokut, namazali ljepilom i namotali oko štapa te smo tako dobili perlicu. Jedan kraj štapa smo zavezali oko škara, a drugi kraj smo provukli oko plastične igle. Perle smo onda nizali jednu za drugom oko štapa. Kad smo završili rad, otišli smo u prostorije crkve. Tamo smo se igrali, pjevali i jeli marendu.
Malo poslije ukrcali smo se u autobus i vratili kući. Meni je ovaj izlet u Skradin bio lijep i veseo.
Petra Milović, 2. a
Minijaturna slikarica
Evica Martinović učenica je 2. a razreda. O njezinim nevjerojatnim slikama pričala nam je njezina učiteljica Dijana Cvitanović. Nismo nevjerne Tome, ali odlučili smo se uvjeriti sami. Kad smo pogledali njezine slike, uvjerili smo se – Evica zaista prekrasno crta. Ona ima 7 i po godina i kaže nam da crta od svoje treće godine. Naravno da joj je najdraži predmet likovni, a najviše voli slikati prirodu i oslikavati priče.
Lori Šaršanski, 7. b
Evica Martinović učenica je 2. a razreda. O njezinim nevjerojatnim slikama pričala nam je njezina učiteljica Dijana Cvitanović. Nismo nevjerne Tome, ali odlučili smo se uvjeriti sami. Kad smo pogledali njezine slike, uvjerili smo se – Evica zaista prekrasno crta. Ona ima 7 i po godina i kaže nam da crta od svoje treće godine. Naravno da joj je najdraži predmet likovni, a najviše voli slikati prirodu i oslikavati priče.
Lori Šaršanski, 7. b
Razgovor s Ivonom Matejčić, profesoricom fizike u OŠ Meterize
Sheldon Cooper za katedrom
Kada u Google tražilicu upišite pojam „profesor fizike“, uvijek vam se otvore slike starijih, proćelavih profesora s naočalama, pomalo izgubljenih u prostoru i vremenu. Upravo zbog toga je naš šok bio veći kad smo po prvi puta ugledali našu profesoricu iz fizike Ivonu Matejčić. Bila je vrlo upečatljiva te su je zamijetili svi, a ne samo učenici sedmih i osmih razreda kojima jedino predaje u našoj školi. Na prvi pogled neobična, vrlo mlada i šaljiva, odmah smo znali da će nam fizika ove godine biti zanimljiva, ali i zabavna. Upravo zbog toga smo je i zamolili za intervju, jer nas je zanimalo što ona misli o svom poslu, kako i na koji način doživljava djecu, kako se nosi s neposluhom i doživljava li komentare zbog svog stila.
Mi smo Vam prva generacija kojoj predajete, no imate li kakvog drugog iskustva u radu s djecom?
- Da, držala sam repeticije iz matematike i fizike, znači jedan na jedan, pa je bilo lakše posvetiti se jednom djetetu. Uvijek sam imala pozitivne rezultate. Vodila sam i plesnu skupinu za djevojčice osnovnih i srednjih škola.
Je li Vam teško raditi s djecom s obzirom da ste vrlo mladi, te je ovo za Vas novo iskustvo?
- Nastava je skroz druga stvar, s nekima je vrlo teško raditi, no s nekima je prirodno, s nekima lakše komuniciram, a s nekima teže. Uvijek je lakše komunicirati s učenicima koje zanima fizika. Pošto sam mlada, teško mi je održati disciplinu, učiteljima s više iskustva je, naravno, to mnogo jednostavnije.
Vaš stil odijevanja je vrlo upečatljiv. Komentiraju li Vaše kolege Vaš stil odijevanja? Smeta li Vam to?
- Ne smetaju mi komentari na račun mog izgleda, jer se s tim susrećem otkad stvaram svoju osobnost, a što se tiče kolega, nije bilo neugodnih komentara.
Jeste li imali priliku čuti komentare djece o Vašem stilu?
- Da, ali kada otvoreno odgovorim na to, kasnije postane normalno. Ako sam se oznojila ispod pazuha i netko priča o tome, svima ću to pokazati i reći kako je stvarno vruće, jer to nije bitno u tom trenutku. Trudim se biti otvorena pa mi nije teško.
Rodom ste iz Rijeke. Kako Vam je bilo priviknuti se na Dalmaciju?
- Malo jest bilo teško. Neobično mi je što ovdje sve udaljenosti u gradu možete prijeći pješice, a što se tiče mentaliteta, opet su velike razlike. Ovdje se svi poznaju, a ja se tomu trebam prilagoditi. Neobično mi je što su svi bliski i znaju sve jedni o drugima.
Koja je po Vama najvažnija osobina dobrog predavača?
- Mislim da je najvažnije objasniti lekcije na način da je to dovoljno blisko djeci, ali pošto imam zahtjevan predmet, s kojim se djeca često susreću po prvi puta, treba dosta kreativnosti u objašnjavanju, ali baš u tome i jeste čar našeg posla.
Jesu li djeca zainteresirana za Vaš predmet?
- Kako za koji dio gradiva. Većinom da. Oni koji imaju tu istraživačku crtu jako vole fiziku, ali svatko se zainteresira kad im dam primjere iz života. Čak i oni koji spavaju na satu, ako počnem objašnjavati nešto iz života, nadovezat će se nekom svojom anegdotom. Nadam se da sam ipak probudila nekoliko budućih fizičara među njima.
Kako izgledaju Vaši satovi?
- Uvijek pripremim prezentaciju koja bi ih trebala zainteresirati, ali neizbježno je ubaciti i formule i zadatke. Primjeri su životni, koje si mogu sami predočiti, a mnoge od njih prikažem i pokusima u učionici. Poticanje i gestikulacija su uvijek prisutni
Na koji način pomažete onima koji ne razumiju nakon što jednu stvar ponovite više puta?
- Znači, ponavljam ponovno, jer smatram da je to jedini način, ali ako to ne pomogne, onda neke formule i zadatke prikažem umnim mapama. Naravno, uvijek uzmem vremena koliko je potrebno da bi svi sve razumjeli, bilo na satu ili dopunskoj nastavi.
Je li Vam se ikad dogodilo da ste se naljutili, nešto rekli ili čak na neki način kaznili učenike pa Vam je poslije zbog toga bilo žao?
- Da, mnogo puta, jer nemam mnogo prakse i vrlo sam impulzivna osoba, burno reagiram, ali znam priznati kad pogriješim.
Mislite li da biste trebali biti stroži ili blaži prema učenicima?
- Definitivno bih trebala biti stroža. Jednom mi je jedan kolega rekao da za biti dobar profesor, treba biti i dobar glumac, ali ja još uvijek ne znam glumiti.
Imate li problema s neposlušnim učenicima ili imate svoje načine rješavanja takvih situacija?
- Zasad ignoriram, što pedagoški nije dobro ili se samo našalim s njima. Jedino, imam jedan razred koji je neugodan i neposlušan, ali to sam riješila ljudskim postupanjem. Rekla sam im da sam i ja čovjek sa svojim manama i vrlinama, a da oni dobro znaju da je njihova obaveza da izvršavaju svoje učeničke dužnosti. Moram reći da taj razred nije iz ove škole.
Držite li se strogo plana rada ili ponekad odstupate od toga?
- Kako s kojim razredom. S nekima je teže pratiti plan rada, radi održavanja discipline, dok je kod nekih to teško jer su vrlo zainteresirani, ali ponekad napravim i više nego što je planirano. Kao što sam i rekla, ovisi o reakciji učenika.
Koliko vremena Vam je potrebno da ispravite provjere ili pripremite satove za sljedeći dan?
- Sve što za to mogu reći jest, da ne znam kako bih funkcionirala da imam djecu ili da imam više kućanskih obveza, ali to je sigurno zato što sam tek počela raditi i nemam još dovoljno iskustva.
Jeste li kao mala zaista željeli postati profesorica? Koji Vam je tada bio posao iz snova?
- Zapravo, uopće nisam htjela biti profesorica, imala sam priliku ostati u Rijeci i studirati fiziku, ali sam se preselila u Split na istraživački smjer. Prije sam odbijala biti profesorica, jer sam se, da budem iskrena, bojala djece. Iako sam sada ugodno iznenađena ovim poslom. Kad sam bila mala, htjela sam biti nešto kao Sheldon Cooper, oduvijek me privlačila fizika, a sada mi je želja potaknuti učenike da postanu novi Sheldoni Cooperi.
Zara Bulat, 7. b
Sheldon Cooper za katedrom
Kada u Google tražilicu upišite pojam „profesor fizike“, uvijek vam se otvore slike starijih, proćelavih profesora s naočalama, pomalo izgubljenih u prostoru i vremenu. Upravo zbog toga je naš šok bio veći kad smo po prvi puta ugledali našu profesoricu iz fizike Ivonu Matejčić. Bila je vrlo upečatljiva te su je zamijetili svi, a ne samo učenici sedmih i osmih razreda kojima jedino predaje u našoj školi. Na prvi pogled neobična, vrlo mlada i šaljiva, odmah smo znali da će nam fizika ove godine biti zanimljiva, ali i zabavna. Upravo zbog toga smo je i zamolili za intervju, jer nas je zanimalo što ona misli o svom poslu, kako i na koji način doživljava djecu, kako se nosi s neposluhom i doživljava li komentare zbog svog stila.
Mi smo Vam prva generacija kojoj predajete, no imate li kakvog drugog iskustva u radu s djecom?
- Da, držala sam repeticije iz matematike i fizike, znači jedan na jedan, pa je bilo lakše posvetiti se jednom djetetu. Uvijek sam imala pozitivne rezultate. Vodila sam i plesnu skupinu za djevojčice osnovnih i srednjih škola.
Je li Vam teško raditi s djecom s obzirom da ste vrlo mladi, te je ovo za Vas novo iskustvo?
- Nastava je skroz druga stvar, s nekima je vrlo teško raditi, no s nekima je prirodno, s nekima lakše komuniciram, a s nekima teže. Uvijek je lakše komunicirati s učenicima koje zanima fizika. Pošto sam mlada, teško mi je održati disciplinu, učiteljima s više iskustva je, naravno, to mnogo jednostavnije.
Vaš stil odijevanja je vrlo upečatljiv. Komentiraju li Vaše kolege Vaš stil odijevanja? Smeta li Vam to?
- Ne smetaju mi komentari na račun mog izgleda, jer se s tim susrećem otkad stvaram svoju osobnost, a što se tiče kolega, nije bilo neugodnih komentara.
Jeste li imali priliku čuti komentare djece o Vašem stilu?
- Da, ali kada otvoreno odgovorim na to, kasnije postane normalno. Ako sam se oznojila ispod pazuha i netko priča o tome, svima ću to pokazati i reći kako je stvarno vruće, jer to nije bitno u tom trenutku. Trudim se biti otvorena pa mi nije teško.
Rodom ste iz Rijeke. Kako Vam je bilo priviknuti se na Dalmaciju?
- Malo jest bilo teško. Neobično mi je što ovdje sve udaljenosti u gradu možete prijeći pješice, a što se tiče mentaliteta, opet su velike razlike. Ovdje se svi poznaju, a ja se tomu trebam prilagoditi. Neobično mi je što su svi bliski i znaju sve jedni o drugima.
Koja je po Vama najvažnija osobina dobrog predavača?
- Mislim da je najvažnije objasniti lekcije na način da je to dovoljno blisko djeci, ali pošto imam zahtjevan predmet, s kojim se djeca često susreću po prvi puta, treba dosta kreativnosti u objašnjavanju, ali baš u tome i jeste čar našeg posla.
Jesu li djeca zainteresirana za Vaš predmet?
- Kako za koji dio gradiva. Većinom da. Oni koji imaju tu istraživačku crtu jako vole fiziku, ali svatko se zainteresira kad im dam primjere iz života. Čak i oni koji spavaju na satu, ako počnem objašnjavati nešto iz života, nadovezat će se nekom svojom anegdotom. Nadam se da sam ipak probudila nekoliko budućih fizičara među njima.
Kako izgledaju Vaši satovi?
- Uvijek pripremim prezentaciju koja bi ih trebala zainteresirati, ali neizbježno je ubaciti i formule i zadatke. Primjeri su životni, koje si mogu sami predočiti, a mnoge od njih prikažem i pokusima u učionici. Poticanje i gestikulacija su uvijek prisutni
Na koji način pomažete onima koji ne razumiju nakon što jednu stvar ponovite više puta?
- Znači, ponavljam ponovno, jer smatram da je to jedini način, ali ako to ne pomogne, onda neke formule i zadatke prikažem umnim mapama. Naravno, uvijek uzmem vremena koliko je potrebno da bi svi sve razumjeli, bilo na satu ili dopunskoj nastavi.
Je li Vam se ikad dogodilo da ste se naljutili, nešto rekli ili čak na neki način kaznili učenike pa Vam je poslije zbog toga bilo žao?
- Da, mnogo puta, jer nemam mnogo prakse i vrlo sam impulzivna osoba, burno reagiram, ali znam priznati kad pogriješim.
Mislite li da biste trebali biti stroži ili blaži prema učenicima?
- Definitivno bih trebala biti stroža. Jednom mi je jedan kolega rekao da za biti dobar profesor, treba biti i dobar glumac, ali ja još uvijek ne znam glumiti.
Imate li problema s neposlušnim učenicima ili imate svoje načine rješavanja takvih situacija?
- Zasad ignoriram, što pedagoški nije dobro ili se samo našalim s njima. Jedino, imam jedan razred koji je neugodan i neposlušan, ali to sam riješila ljudskim postupanjem. Rekla sam im da sam i ja čovjek sa svojim manama i vrlinama, a da oni dobro znaju da je njihova obaveza da izvršavaju svoje učeničke dužnosti. Moram reći da taj razred nije iz ove škole.
Držite li se strogo plana rada ili ponekad odstupate od toga?
- Kako s kojim razredom. S nekima je teže pratiti plan rada, radi održavanja discipline, dok je kod nekih to teško jer su vrlo zainteresirani, ali ponekad napravim i više nego što je planirano. Kao što sam i rekla, ovisi o reakciji učenika.
Koliko vremena Vam je potrebno da ispravite provjere ili pripremite satove za sljedeći dan?
- Sve što za to mogu reći jest, da ne znam kako bih funkcionirala da imam djecu ili da imam više kućanskih obveza, ali to je sigurno zato što sam tek počela raditi i nemam još dovoljno iskustva.
Jeste li kao mala zaista željeli postati profesorica? Koji Vam je tada bio posao iz snova?
- Zapravo, uopće nisam htjela biti profesorica, imala sam priliku ostati u Rijeci i studirati fiziku, ali sam se preselila u Split na istraživački smjer. Prije sam odbijala biti profesorica, jer sam se, da budem iskrena, bojala djece. Iako sam sada ugodno iznenađena ovim poslom. Kad sam bila mala, htjela sam biti nešto kao Sheldon Cooper, oduvijek me privlačila fizika, a sada mi je želja potaknuti učenike da postanu novi Sheldoni Cooperi.
Zara Bulat, 7. b
Školska knjižnica kao Feniks
Naša škola, Osnovna škola Meterize, je veoma moderno opremljena svim potrebnim nastavnim sredstvima i pomagalima koji omogućuju suvremeno odvijanje nastave i brojnih izvannastavnih aktivnosti. Posebno treba spomenuti modernu trodjelnu sportsku dvoranu. Ali, u svoj toj raskoši školska knjižnica je, ostala uskraćena za ono što knjižnicu čini knjižnicom – za knjižni fond. Učenike su u knjižnici dočekale potpuno prazne police bez iti jedne jedine knjige i slikovnice. Nekoga bi to možda obeshrabrilo, ali našu knjižničarku, Nadu Lončar, samo je potaklo da pronađe što kreativnije načine za punjenje polica. Svi nastavnici i učenici odazvali su se brojnim akcijama kako bismo što prije dobili knjižnicu kakvu naša škola i zaslužuje. Zamolili smo knjižničarku da se prisjeti svih donacija koje su nam omogućile da danas naše police više nisu prazne:
- Prvu i najveću donaciju dobili smo od Međunarodnog Inner Wheel-a, Okrug 191. Ova međunarodna organizacija koja okuplja žene članova Rotary cluba, ima svoj okrug u Zagrebu, a 2012./13. njome predsjeda šibenski ogranak. Znajući u kakvoj smo se situaciji zatekli priskrbili su nam donaciju knjiga u vrijednosti 30 000 kn. Zahvaljujući dogovorenoj suradnji škole, Inner Wheel-a, Školske knjige kao dobavljača i popustima koji su bili u tijeku krajem godine, od doniranih sredstava nabavljene su ukupno 572 knjige. Učenici naše škole su bili oduševljeni ovom velikom donacijom, jer je upravo to bio začetak knjižnog fonda knjižnice. Sve knjige su bile iz programa obvezne lektire za osnovnu školu što je omogućilo učenicima da i dalje njeguju i razvijaju čitalačke navike.
Nakon ove prve donacije, knjižničarka kaže, da su se javili i brojni drugi donatori – Jadranska banka koja nam je donirala knjiga u vrijednosti 20 000 kuna, NP Krka, Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, te Prometna škola Šibenik. Svima smo im vrlo zahvalni.
Ipak, najponosniji smo na onaj skroman dio knjižnog fonda koji smo priskrbili sami, svojim rukama. Svi projekti koje smo radili prošle dvije godine bili su posvećeni prikupljanju sredstava za nabavu knjiga. Prvi je projekt bio „Stari papir za nove knjige“ u suradnji s tvrtkom JOLLY j.b.s. – mjesecima smo skupljali stari papir, donosili ga u školu i od prodaje kupovali lektirne naslove za pojedine razrede. Za Božić smo u kreativnoj radionici održanoj opet u školskoj knjižnici izrađivali čestitke, ukrase i prigodne darove i prodavali ih na božićnom sajmu – rezultat 20 primjeraka „Vlaka u snijegu“. Za Valentinovo smo radili pisma i slali ih jedni drugima te tako priskrbili još 20 naslova. Zahvaljujući svemu tome naša se knjižnica polako kao Feniks iz pepela pretvorila u zasad nejako ptiče, ali naš posao još nije gotov i nećemo stati dok u potpunosti ne raširi svoja krila.
Karla Radak, 7. b
Naša škola, Osnovna škola Meterize, je veoma moderno opremljena svim potrebnim nastavnim sredstvima i pomagalima koji omogućuju suvremeno odvijanje nastave i brojnih izvannastavnih aktivnosti. Posebno treba spomenuti modernu trodjelnu sportsku dvoranu. Ali, u svoj toj raskoši školska knjižnica je, ostala uskraćena za ono što knjižnicu čini knjižnicom – za knjižni fond. Učenike su u knjižnici dočekale potpuno prazne police bez iti jedne jedine knjige i slikovnice. Nekoga bi to možda obeshrabrilo, ali našu knjižničarku, Nadu Lončar, samo je potaklo da pronađe što kreativnije načine za punjenje polica. Svi nastavnici i učenici odazvali su se brojnim akcijama kako bismo što prije dobili knjižnicu kakvu naša škola i zaslužuje. Zamolili smo knjižničarku da se prisjeti svih donacija koje su nam omogućile da danas naše police više nisu prazne:
- Prvu i najveću donaciju dobili smo od Međunarodnog Inner Wheel-a, Okrug 191. Ova međunarodna organizacija koja okuplja žene članova Rotary cluba, ima svoj okrug u Zagrebu, a 2012./13. njome predsjeda šibenski ogranak. Znajući u kakvoj smo se situaciji zatekli priskrbili su nam donaciju knjiga u vrijednosti 30 000 kn. Zahvaljujući dogovorenoj suradnji škole, Inner Wheel-a, Školske knjige kao dobavljača i popustima koji su bili u tijeku krajem godine, od doniranih sredstava nabavljene su ukupno 572 knjige. Učenici naše škole su bili oduševljeni ovom velikom donacijom, jer je upravo to bio začetak knjižnog fonda knjižnice. Sve knjige su bile iz programa obvezne lektire za osnovnu školu što je omogućilo učenicima da i dalje njeguju i razvijaju čitalačke navike.
Nakon ove prve donacije, knjižničarka kaže, da su se javili i brojni drugi donatori – Jadranska banka koja nam je donirala knjiga u vrijednosti 20 000 kuna, NP Krka, Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, te Prometna škola Šibenik. Svima smo im vrlo zahvalni.
Ipak, najponosniji smo na onaj skroman dio knjižnog fonda koji smo priskrbili sami, svojim rukama. Svi projekti koje smo radili prošle dvije godine bili su posvećeni prikupljanju sredstava za nabavu knjiga. Prvi je projekt bio „Stari papir za nove knjige“ u suradnji s tvrtkom JOLLY j.b.s. – mjesecima smo skupljali stari papir, donosili ga u školu i od prodaje kupovali lektirne naslove za pojedine razrede. Za Božić smo u kreativnoj radionici održanoj opet u školskoj knjižnici izrađivali čestitke, ukrase i prigodne darove i prodavali ih na božićnom sajmu – rezultat 20 primjeraka „Vlaka u snijegu“. Za Valentinovo smo radili pisma i slali ih jedni drugima te tako priskrbili još 20 naslova. Zahvaljujući svemu tome naša se knjižnica polako kao Feniks iz pepela pretvorila u zasad nejako ptiče, ali naš posao još nije gotov i nećemo stati dok u potpunosti ne raširi svoja krila.
Karla Radak, 7. b
Večer matematike - matematika nije bauk
Večer matematike je skup interaktivnih radionica koje potiču izgradnju pozitivnog stava prema matematici. Već drugu godinu za redom, u našoj školi, kao i u čitavoj Hrvatskoj održava se ova radionica, a cilj joj je približiti djeci matematiku i dokazati im - matematika nije bauk. Bilo je mnogo zaintersiranih prvaša, četvrtaša, petaša i šestaša koji su željeli otkriti zabavniju stranu matematike, a među njima sam bio i ja. Kako je zamišljeno da se na radionici zabave i djeca i roditelji, mene je pratila moja mama. Sveukupno je bilo sedam različitih centara za igre koje je trebalo proći i na kojima je trebalo osvojiti što više bodova. Meni se najviše svidjela igra Eiffelov toranj u kojoj sam rješavao različite zadatke na svakoj platformi tornja da bi se što brže popeo od starta do vrha tornja. Obišao sam i sve ostale radionice i porazgovarao s djecom i njihovim roditeljima da saznam više o tome kako se njima svidjelo. Najživlje je bilo u učionici prvaša, a oni i njihovi roditelji su ujedno bili i najbrojniji. Matija, Cvita i Niko iz 1. a bili su oduševljeni igrom nalik na Čovječe, ne ljuti se i istovremeno su navijali i jedni za druge, ali i jedni protiv drugih. Marku iz 4.a se najviše svidjela igra Tangram jer je bila najzahtjevnija i morao se dobro namučiti da pobjedi svoga tatu, ali upravo zato mu je trud bio još i draži. Lora iz 4.b je najviše uživala igrajući Trilju, jer je stalno pobjeđivala. Svi roditelji su mi isto odgovorili na moja pitanja - nemaju često prilike igrati se sa svojom djecom različitih igara i upravo zbog toga im je ova ideja izvrsna. Ovaj puta nitko nije čekao da zazvoni zvono pa da što prije izjuri iz razreda, dva sata su nam prošla u trenu, a svi smo dobro naučili istu lekciju - matematika nije bauk.
Roko Slavica, 5. b
Večer matematike je skup interaktivnih radionica koje potiču izgradnju pozitivnog stava prema matematici. Već drugu godinu za redom, u našoj školi, kao i u čitavoj Hrvatskoj održava se ova radionica, a cilj joj je približiti djeci matematiku i dokazati im - matematika nije bauk. Bilo je mnogo zaintersiranih prvaša, četvrtaša, petaša i šestaša koji su željeli otkriti zabavniju stranu matematike, a među njima sam bio i ja. Kako je zamišljeno da se na radionici zabave i djeca i roditelji, mene je pratila moja mama. Sveukupno je bilo sedam različitih centara za igre koje je trebalo proći i na kojima je trebalo osvojiti što više bodova. Meni se najviše svidjela igra Eiffelov toranj u kojoj sam rješavao različite zadatke na svakoj platformi tornja da bi se što brže popeo od starta do vrha tornja. Obišao sam i sve ostale radionice i porazgovarao s djecom i njihovim roditeljima da saznam više o tome kako se njima svidjelo. Najživlje je bilo u učionici prvaša, a oni i njihovi roditelji su ujedno bili i najbrojniji. Matija, Cvita i Niko iz 1. a bili su oduševljeni igrom nalik na Čovječe, ne ljuti se i istovremeno su navijali i jedni za druge, ali i jedni protiv drugih. Marku iz 4.a se najviše svidjela igra Tangram jer je bila najzahtjevnija i morao se dobro namučiti da pobjedi svoga tatu, ali upravo zato mu je trud bio još i draži. Lora iz 4.b je najviše uživala igrajući Trilju, jer je stalno pobjeđivala. Svi roditelji su mi isto odgovorili na moja pitanja - nemaju često prilike igrati se sa svojom djecom različitih igara i upravo zbog toga im je ova ideja izvrsna. Ovaj puta nitko nije čekao da zazvoni zvono pa da što prije izjuri iz razreda, dva sata su nam prošla u trenu, a svi smo dobro naučili istu lekciju - matematika nije bauk.
Roko Slavica, 5. b
Faust Vrančić – homo volans
26. 9. 2014. učenici 7.a i 7.b razreda posjetili su otok Prvić, pod vodstvom ravnateljice Margit Vrbičić i profesorice hrvatskog jezika Hamide Šarić. Svrha izleta bila je posjet Memorijalnom centru Fausta Vrančića u Prvić Luci.
Faust Vrančić (Šibenik, 1551. - Mletci, 20. siječnja 1617) bio je hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik i biskup. Napisao je prvi rječnik hrvatskog jezika „Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae“ (Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika – latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga). Osim rječnika Faust je izumio i padobran, mlin, žičaru te viseće mostove. Takvi mostovi građeni su tek 200 godina nakon Faustove smrti.
Sedmaši OŠ Meterize uputili su se u obilazak otoka Prvića i Faustovog centra. Polazak broda bio je u 9.30 s gata Krka, a mi smo nestrpljivo čekali polazak već u 9 sati. U brodu je vladala vesela atmosfera.
U Prvić Luku iskrcali smo se oko 10.15 i krenuli u obilazak Memorijalnog centra Fausta Vrančića gdje nas je dočekao vodič koji nam je ispričao zanimljive pojedinosti iz Faustova života. Istraživali smo Faustove izume, a naravno da nismo ni propustili fotografirati se s Faustom.
Pažljivo smo pogledali zanimljivi film o njegovom djetinjstvu i saznali smo na koje je sve načine smišljao svoje izume.
Najvažniji događaj na samom izletu trebalo je biti puštanje padobrana koje smo sami izradili kao praktični rad iz hrvatskog jezika. Koliko god smo se trudili otkriti koji od naših padobrana najbolje leti, nismo uspjeli jer nam vjetar nije išao na ruku.
Vrijeme nam je brzo proletjelo, uspjeli smo prošetati i do crkve, ali je na žalost bila zatvorena pa nismo vidjeli mjesto gdje je Faust pokopan. Ostalo je još taman toliko vremena za zajedničku fotografiju i morali smo se uputiti prema brodu.
Posjet muzeju je bio vrlo poučan i zanimljiv te smo na izletu naučili mnogo bitnih detalja o Faustu što nam je pomoglo da se bolje spremimo za ispit znanja iz povijesti jezika. Zahvaljujemo se ravnateljici Margit i prof. Hamidi što su nas povele na ovaj zanimljiv izlet.
Lucija Kursan 7.a i Zara Bulat, 7. b
26. 9. 2014. učenici 7.a i 7.b razreda posjetili su otok Prvić, pod vodstvom ravnateljice Margit Vrbičić i profesorice hrvatskog jezika Hamide Šarić. Svrha izleta bila je posjet Memorijalnom centru Fausta Vrančića u Prvić Luci.
Faust Vrančić (Šibenik, 1551. - Mletci, 20. siječnja 1617) bio je hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik i biskup. Napisao je prvi rječnik hrvatskog jezika „Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae“ (Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika – latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga). Osim rječnika Faust je izumio i padobran, mlin, žičaru te viseće mostove. Takvi mostovi građeni su tek 200 godina nakon Faustove smrti.
Sedmaši OŠ Meterize uputili su se u obilazak otoka Prvića i Faustovog centra. Polazak broda bio je u 9.30 s gata Krka, a mi smo nestrpljivo čekali polazak već u 9 sati. U brodu je vladala vesela atmosfera.
U Prvić Luku iskrcali smo se oko 10.15 i krenuli u obilazak Memorijalnog centra Fausta Vrančića gdje nas je dočekao vodič koji nam je ispričao zanimljive pojedinosti iz Faustova života. Istraživali smo Faustove izume, a naravno da nismo ni propustili fotografirati se s Faustom.
Pažljivo smo pogledali zanimljivi film o njegovom djetinjstvu i saznali smo na koje je sve načine smišljao svoje izume.
Najvažniji događaj na samom izletu trebalo je biti puštanje padobrana koje smo sami izradili kao praktični rad iz hrvatskog jezika. Koliko god smo se trudili otkriti koji od naših padobrana najbolje leti, nismo uspjeli jer nam vjetar nije išao na ruku.
Vrijeme nam je brzo proletjelo, uspjeli smo prošetati i do crkve, ali je na žalost bila zatvorena pa nismo vidjeli mjesto gdje je Faust pokopan. Ostalo je još taman toliko vremena za zajedničku fotografiju i morali smo se uputiti prema brodu.
Posjet muzeju je bio vrlo poučan i zanimljiv te smo na izletu naučili mnogo bitnih detalja o Faustu što nam je pomoglo da se bolje spremimo za ispit znanja iz povijesti jezika. Zahvaljujemo se ravnateljici Margit i prof. Hamidi što su nas povele na ovaj zanimljiv izlet.
Lucija Kursan 7.a i Zara Bulat, 7. b