Pripreme za školski projekt Dan Europe
9. svibnja obilježava se Dan Europe. Proslavu tog dana odlučili smo povezati i s Danom naše škole. Povodom toga pripremili smo projekt u koji su uključeni svi viši razredi. Svaki je razred dobio jednu europsku državu, a prvi korak (od mnogo njih) u cijelom projektu bila je prezentacija o Europskoj uniji na satu razrednika, a onda i različite igre vezane uz Europu. Kako izgledaju igre došla je provjeriti i ravnateljica Margit Vrbičić. Posjetila je 8.a razred za vrijeme sata razrednika, zaigrala je s učenicima igru o poznavanju država te na kraju i odnijela pobjedu.
I. Bobanović, 7. b
9. svibnja obilježava se Dan Europe. Proslavu tog dana odlučili smo povezati i s Danom naše škole. Povodom toga pripremili smo projekt u koji su uključeni svi viši razredi. Svaki je razred dobio jednu europsku državu, a prvi korak (od mnogo njih) u cijelom projektu bila je prezentacija o Europskoj uniji na satu razrednika, a onda i različite igre vezane uz Europu. Kako izgledaju igre došla je provjeriti i ravnateljica Margit Vrbičić. Posjetila je 8.a razred za vrijeme sata razrednika, zaigrala je s učenicima igru o poznavanju država te na kraju i odnijela pobjedu.
I. Bobanović, 7. b
'Ptičja gripa' na gradskim maškarama
I Šibenik je bio ispunjen s mnogo šarenih maski, a među njima je bila i naša škola predstavljajući ptičju gripu (generalna proba održala je u prostorijama škole). Među maskama su bili baloni, ptice, patuljci, roboti, bolesnici, plinske boce, društvene mreže, srednjovjekovne gospođe, legendarni Dražen Petrović i brojni drugi likovi. Zabavljali smo se s ostalim školama u povorci koja je počela kod Draženovog igrališta i završila na rivi gdje smo vidjeli Krnju kako gori, a ove godine ga je predstavljao mobitel. Nakon što je Krnjo izgorio plesali smo, pjevali i odabrali pobjednike. Najbolje maske dobile su nagradu, no, bilo se teško odlučiti. Iako nismo dobili nagradu sjajno smo se zabavili, zajedno s profesoricom Ivonom Matejčić koja nas je i vodila na gradskim maškarama.
Iva Bobanović, 7. b
I Šibenik je bio ispunjen s mnogo šarenih maski, a među njima je bila i naša škola predstavljajući ptičju gripu (generalna proba održala je u prostorijama škole). Među maskama su bili baloni, ptice, patuljci, roboti, bolesnici, plinske boce, društvene mreže, srednjovjekovne gospođe, legendarni Dražen Petrović i brojni drugi likovi. Zabavljali smo se s ostalim školama u povorci koja je počela kod Draženovog igrališta i završila na rivi gdje smo vidjeli Krnju kako gori, a ove godine ga je predstavljao mobitel. Nakon što je Krnjo izgorio plesali smo, pjevali i odabrali pobjednike. Najbolje maske dobile su nagradu, no, bilo se teško odlučiti. Iako nismo dobili nagradu sjajno smo se zabavili, zajedno s profesoricom Ivonom Matejčić koja nas je i vodila na gradskim maškarama.
Iva Bobanović, 7. b
Maškare u školi
Za mali ugođaj maškara učenicima je bilo dozvoljeno maskirati se za nastavu ovog utorka. Pa su tako prije odlaska na veliku, završnu feštu u grad povodom maškara, školom prodefilirale različite maske. Koje su to točno bile, pogledajte na našim fotografijama:
Antonia Vunić, 7.b
Za mali ugođaj maškara učenicima je bilo dozvoljeno maskirati se za nastavu ovog utorka. Pa su tako prije odlaska na veliku, završnu feštu u grad povodom maškara, školom prodefilirale različite maske. Koje su to točno bile, pogledajte na našim fotografijama:
Antonia Vunić, 7.b
Vice i Toni nižu medalje u bazenu
Naši prijatelji Vice Perica i Toni Slavica, učenici 7.a i 7.b razreda, jako su uspješni u svom sportu u vodi - plivanju. Bili su na državnim prvenstvima, maloj olimpijadi u Poljskoj i na mnogim drugim natjecanjima.
Koliko dugo trenirate plivanje?
Vice: Oko sedam godina.
Toni: Šest i pol godina.
Koji vam je najveći uspjeh?
Vice: Sudjelovanje na državnom prvenstvu u Zagrebu ove godine u ožujku i srpnju na kojem sam bio drugi, srebrni.
Toni: Odlazak na državno prvenstvo.
Kako ste i zašto počeli trenirati plivanje i jeste li se bavili još kojim sportom?
Vice: Rođak me potaknuo da se bavim plivanjem. Trenirao sam gimnastiku kada sam imao 5-6 godina i košarku jednu godinu.
Toni: Počeo sam trenirati kada sam išao u prvi razred, pitao sam mamu mogu li trenirati plivanje i ona je bez razmišljanja pristala misleći da je to najbolje za mene.
Koliko imate medalja?
Vice: Oko 150.
Toni: Oko 140.
Tko vam je najveća podrška?
Vice: Moj brat koji također trenira plivanje.
Toni: Prijatelji i roditelji.
Kako usklađujete školske obaveze uz treninge?
Vice: Snađem se. (uz smijeh)
Toni: Dnevnim rasporedom.
Koje sve discipline plivate i koja vam je najdraža?
Vice: Leđno i kraul, a najdraže mi je leđno.
Toni: Plivam sve discipline, a najdraža mi je delfin.
Tko vam je uzor u plivanju?
Vice: Michael Phelps.
Toni: Michael Phelps.
Koliko često putujete s klubom i gdje?
Vice: Svakih 2-3 tjedna, ovisi kako kada, a najčešće u Split ili Zagreb.
Toni: Često, zavisi kad je koje natjecanje, putujemo po svim gradovima Hrvatske.
Jeste li igdje bili izvan Hrvatske?
Vice: U Poljskoj, Austriji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, a starija generacija bila je i u Italiji.
Toni: Išli smo u Poljsku nedavno, a skoro svake godine idemo na skijanje u neku drugu zemlju, dosada smo bili u Francuskoj, Austriji, Bosni i Hercegovini te Italiji.
Biste li se voljeli jednog dana profesionalno baviti plivanjem?
Vice: Da.
Toni: Naravno da bih.
A. Grgurica, I. Bobanović, 7. b
Naši prijatelji Vice Perica i Toni Slavica, učenici 7.a i 7.b razreda, jako su uspješni u svom sportu u vodi - plivanju. Bili su na državnim prvenstvima, maloj olimpijadi u Poljskoj i na mnogim drugim natjecanjima.
Koliko dugo trenirate plivanje?
Vice: Oko sedam godina.
Toni: Šest i pol godina.
Koji vam je najveći uspjeh?
Vice: Sudjelovanje na državnom prvenstvu u Zagrebu ove godine u ožujku i srpnju na kojem sam bio drugi, srebrni.
Toni: Odlazak na državno prvenstvo.
Kako ste i zašto počeli trenirati plivanje i jeste li se bavili još kojim sportom?
Vice: Rođak me potaknuo da se bavim plivanjem. Trenirao sam gimnastiku kada sam imao 5-6 godina i košarku jednu godinu.
Toni: Počeo sam trenirati kada sam išao u prvi razred, pitao sam mamu mogu li trenirati plivanje i ona je bez razmišljanja pristala misleći da je to najbolje za mene.
Koliko imate medalja?
Vice: Oko 150.
Toni: Oko 140.
Tko vam je najveća podrška?
Vice: Moj brat koji također trenira plivanje.
Toni: Prijatelji i roditelji.
Kako usklađujete školske obaveze uz treninge?
Vice: Snađem se. (uz smijeh)
Toni: Dnevnim rasporedom.
Koje sve discipline plivate i koja vam je najdraža?
Vice: Leđno i kraul, a najdraže mi je leđno.
Toni: Plivam sve discipline, a najdraža mi je delfin.
Tko vam je uzor u plivanju?
Vice: Michael Phelps.
Toni: Michael Phelps.
Koliko često putujete s klubom i gdje?
Vice: Svakih 2-3 tjedna, ovisi kako kada, a najčešće u Split ili Zagreb.
Toni: Često, zavisi kad je koje natjecanje, putujemo po svim gradovima Hrvatske.
Jeste li igdje bili izvan Hrvatske?
Vice: U Poljskoj, Austriji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, a starija generacija bila je i u Italiji.
Toni: Išli smo u Poljsku nedavno, a skoro svake godine idemo na skijanje u neku drugu zemlju, dosada smo bili u Francuskoj, Austriji, Bosni i Hercegovini te Italiji.
Biste li se voljeli jednog dana profesionalno baviti plivanjem?
Vice: Da.
Toni: Naravno da bih.
A. Grgurica, I. Bobanović, 7. b
Ana Grguričin – nepobjediva na 'Trci za moj grad'
Naša prijateljica i kolegica Ana Grguričin, učenica 7.a razreda, osam je puta sudjelovala u 'Trci za moj grad'. Isto toliko puta osvajala je zlatne medalje. A uspješna je i u košarci s kojom se bavi već duže godina. Najveća su joj podrška roditelji, a evo kako nam je odgovorila na ostala pitanja.
Kada si trčala svoju prvu trku, natjecanje koje organizira Grad Šibenik povodom blagdana Svetog Mihovila?
- Mislim da je to bilo kad sam imala šest godina.
Kako je uopće došlo do toga da ideš prvi put trčati?
- Teta iz vrtića nas je pozvala. Samo se sjećam kada sam prvi put pobijedila da sam počela plakati.
Kuda ste sve trčali, nije ruta uvijek bila ista i gdje je tebi bilo najugodnije?
- Kroz trim stazu na Šubićevcu, a nekad i na Metalcu. Na Metalcu u Crnici mi je draže jer je teren ravniji.
Koliko tebi znače te pobjede i medalje?
- Daju mi poticaj za nastaviti dalje, ali imat ću uspomene, što mi je jako drago.
Kada si počela trenirati košarku i u kojem klubu?
- U prvom ili drugom razredu, prijateljica me potaknula da se upišem u košarku i od tada je sve krenulo. Prvo sam trenirala u OKK Dražen Petrović, onda sam trenirala u KK Jolly pa sam bila pozvana u ŽKK Vodice, a sada treniram u ŽKK Šibenik.
Tko ti je košarkaški uzor?
- Antonia Mišura.
Stigneš li uskladiti školu i treninge?
- Da, više-manje.
Da li bi se voljela jednog dana profesionalno baviti košarkom ili je još prerano to reći?
- Mislim da mi nije prerano za reći, sigurno bih se voljela baviti košarkom.
Ana Grgurica, Iva Bobanović, 7.b
Naša prijateljica i kolegica Ana Grguričin, učenica 7.a razreda, osam je puta sudjelovala u 'Trci za moj grad'. Isto toliko puta osvajala je zlatne medalje. A uspješna je i u košarci s kojom se bavi već duže godina. Najveća su joj podrška roditelji, a evo kako nam je odgovorila na ostala pitanja.
Kada si trčala svoju prvu trku, natjecanje koje organizira Grad Šibenik povodom blagdana Svetog Mihovila?
- Mislim da je to bilo kad sam imala šest godina.
Kako je uopće došlo do toga da ideš prvi put trčati?
- Teta iz vrtića nas je pozvala. Samo se sjećam kada sam prvi put pobijedila da sam počela plakati.
Kuda ste sve trčali, nije ruta uvijek bila ista i gdje je tebi bilo najugodnije?
- Kroz trim stazu na Šubićevcu, a nekad i na Metalcu. Na Metalcu u Crnici mi je draže jer je teren ravniji.
Koliko tebi znače te pobjede i medalje?
- Daju mi poticaj za nastaviti dalje, ali imat ću uspomene, što mi je jako drago.
Kada si počela trenirati košarku i u kojem klubu?
- U prvom ili drugom razredu, prijateljica me potaknula da se upišem u košarku i od tada je sve krenulo. Prvo sam trenirala u OKK Dražen Petrović, onda sam trenirala u KK Jolly pa sam bila pozvana u ŽKK Vodice, a sada treniram u ŽKK Šibenik.
Tko ti je košarkaški uzor?
- Antonia Mišura.
Stigneš li uskladiti školu i treninge?
- Da, više-manje.
Da li bi se voljela jednog dana profesionalno baviti košarkom ili je još prerano to reći?
- Mislim da mi nije prerano za reći, sigurno bih se voljela baviti košarkom.
Ana Grgurica, Iva Bobanović, 7.b
Srednjovjekovne pučke igre na školskom igralištu
Veselo je bilo danas, 19. svibnja u našoj školi - svoj Dan obilježili smo na poseban način i to srednjovjekovnim pučkim igrama u kojima su sudjelovali svi učenici, učitelji i osoblje škole, a sve je, naravno, bilo posvećeno 950. godišnjici prvog spomena grada Šibenika koja se slavi ove godine.
Učenici su se natjecali u samostrelu, alki, bacanju kamena s ramena, borbi na brvnu, potezanju konopa, prenošenju kašeta, utrci vezanih nogu, održavanju ravnoteže, bacanju obruča na šipke, hodanju na puntima, lovu na jabuke u kainu, te balotama u sridu.
Svaki je razred izradio svoj srednjovjekovni štit, koji je u mimohodu nosio predsjednik razreda. A štitovi su izloženi i u holu škole.
Najuspješnijima u igram su se pokazali učenici 3. A s učiteljicom Dianom Cvitanović i 8. B s razrednikom Lukom Slamićem. Za nagradu su osvojili izlet na otok Prvić.
Svi učenici su bili prezadovoljni ovakvim obilježavanjem dana škole i jedva čekaju što će njihovi učitelji smisliti za iduću školsku godinu.
Ivana Jurica, prof.
Veselo je bilo danas, 19. svibnja u našoj školi - svoj Dan obilježili smo na poseban način i to srednjovjekovnim pučkim igrama u kojima su sudjelovali svi učenici, učitelji i osoblje škole, a sve je, naravno, bilo posvećeno 950. godišnjici prvog spomena grada Šibenika koja se slavi ove godine.
Učenici su se natjecali u samostrelu, alki, bacanju kamena s ramena, borbi na brvnu, potezanju konopa, prenošenju kašeta, utrci vezanih nogu, održavanju ravnoteže, bacanju obruča na šipke, hodanju na puntima, lovu na jabuke u kainu, te balotama u sridu.
Svaki je razred izradio svoj srednjovjekovni štit, koji je u mimohodu nosio predsjednik razreda. A štitovi su izloženi i u holu škole.
Najuspješnijima u igram su se pokazali učenici 3. A s učiteljicom Dianom Cvitanović i 8. B s razrednikom Lukom Slamićem. Za nagradu su osvojili izlet na otok Prvić.
Svi učenici su bili prezadovoljni ovakvim obilježavanjem dana škole i jedva čekaju što će njihovi učitelji smisliti za iduću školsku godinu.
Ivana Jurica, prof.
Virtualna Cicibela za 21. stoljeće
U četvrtak 17. ožujka učenici 2.a i 2. b sa svojim učiteljicama Ivanom i Antoniom, išli su na terensku nastavu u Betinu u Muzej betinske drvene brodogradnje i u Zemunik Donji u Zračnu luku.
No krenimo otpočetka, nakon što smo se ukrcali u prijevozno sredstvo s kojim smo se upoznali i na satovima Prirode i društva - autobus, i ponovili što smo naučili o ponašanju u autobusu, krenuli smo prema Betini. Nakon vožnje prošetali smo uz more, zaustavili se pored malog brodogradilišta, vidjeli kako izgleda izgradnja broda i zaputili se prema muzeju.
U Muzeju su prezentirana vrijedna brodograditeljska znanja, alati i etnografski predmeti koji nam predočavaju način nekadašnjeg života u kojemu su drveni brodovi betinske brodogradnje nastali.
Pažnju učenika zauzela je betinska gajeta Cicibela – drveni brod na jedro. Uz pomoć virtualne igrice i sami smo izraditi svoju gajetu. Posebna zanimljivost je sama ulaznica – 3D betinska gajeta, koja se može razgledati nakon downloada aplikacije na mobitel. Usmjeravanjem mobilnih telefona na logotip koji je tiskan na ulaznici, na ekranu telefona učita se prikaz betinske gajete u prostoru.
Puni dojmova zaputili smo se natrag prema autobusu i krenuli prema Zemuniku Donjem u Zračnu luku Zadar.
Gospođa Nela, naša domaćica, ispričala nam je sve o zračnoj luci i strpljivo odgovarala na naša brojna pitanja. Zatim smo, kao pravi putnici, krenuli prema šalteru na koji se prijavljujemo kada putujemo zrakoplovom. Prošli smo kontrolu putnika koja nam je bila posebno zanimljiva budući da smo svi morali proć kroz vrata, a morali smo izvaditi sve metalne predmete. Ukoliko to nismo učinili vrata su pištala. Baš je bilo zanimljivo. Nakon toga smo došli na pistu. U sklopu zračne luke je i Vatrogasna postaja u slučaju požara. Vatrogasci su nas ugodno primili, porazgovarali s nama, a neki su učenici stavili i vatrogasnu kacigu na glavu. Vidjeli smo uzlijetanje i slijetanje akrobatskih vojnih zrakoplova grupe Krila oluje i jednog zračnog traktora koji služi za gašenje požara. Piloti iz Krila oluje su nas vidjeli na pisti pa su nam mahali. Posjet smo završili povratkom u zračnu luku na ulaz na kojem bi, da smo zasta putovali, morali predati svoje putovnice, inače nam se vrata ne bi otvorila. Ovoga puta to je za nas učinio policajac koji nas je sve zajedno propustio.
Današnji dan nam je bio zaista poseban, ponovili smo dosta onoga što smo u školi naučili, ali i doznali dosta novih informacija .Ovako bismo učili svaki dan.
Antonia Cukrov Kulušić, učiteljica
U četvrtak 17. ožujka učenici 2.a i 2. b sa svojim učiteljicama Ivanom i Antoniom, išli su na terensku nastavu u Betinu u Muzej betinske drvene brodogradnje i u Zemunik Donji u Zračnu luku.
No krenimo otpočetka, nakon što smo se ukrcali u prijevozno sredstvo s kojim smo se upoznali i na satovima Prirode i društva - autobus, i ponovili što smo naučili o ponašanju u autobusu, krenuli smo prema Betini. Nakon vožnje prošetali smo uz more, zaustavili se pored malog brodogradilišta, vidjeli kako izgleda izgradnja broda i zaputili se prema muzeju.
U Muzeju su prezentirana vrijedna brodograditeljska znanja, alati i etnografski predmeti koji nam predočavaju način nekadašnjeg života u kojemu su drveni brodovi betinske brodogradnje nastali.
Pažnju učenika zauzela je betinska gajeta Cicibela – drveni brod na jedro. Uz pomoć virtualne igrice i sami smo izraditi svoju gajetu. Posebna zanimljivost je sama ulaznica – 3D betinska gajeta, koja se može razgledati nakon downloada aplikacije na mobitel. Usmjeravanjem mobilnih telefona na logotip koji je tiskan na ulaznici, na ekranu telefona učita se prikaz betinske gajete u prostoru.
Puni dojmova zaputili smo se natrag prema autobusu i krenuli prema Zemuniku Donjem u Zračnu luku Zadar.
Gospođa Nela, naša domaćica, ispričala nam je sve o zračnoj luci i strpljivo odgovarala na naša brojna pitanja. Zatim smo, kao pravi putnici, krenuli prema šalteru na koji se prijavljujemo kada putujemo zrakoplovom. Prošli smo kontrolu putnika koja nam je bila posebno zanimljiva budući da smo svi morali proć kroz vrata, a morali smo izvaditi sve metalne predmete. Ukoliko to nismo učinili vrata su pištala. Baš je bilo zanimljivo. Nakon toga smo došli na pistu. U sklopu zračne luke je i Vatrogasna postaja u slučaju požara. Vatrogasci su nas ugodno primili, porazgovarali s nama, a neki su učenici stavili i vatrogasnu kacigu na glavu. Vidjeli smo uzlijetanje i slijetanje akrobatskih vojnih zrakoplova grupe Krila oluje i jednog zračnog traktora koji služi za gašenje požara. Piloti iz Krila oluje su nas vidjeli na pisti pa su nam mahali. Posjet smo završili povratkom u zračnu luku na ulaz na kojem bi, da smo zasta putovali, morali predati svoje putovnice, inače nam se vrata ne bi otvorila. Ovoga puta to je za nas učinio policajac koji nas je sve zajedno propustio.
Današnji dan nam je bio zaista poseban, ponovili smo dosta onoga što smo u školi naučili, ali i doznali dosta novih informacija .Ovako bismo učili svaki dan.
Antonia Cukrov Kulušić, učiteljica
Proljetne pjesme Dobriše Cesarića
Kako satovi književnosti mogu biti i kreativni i zanimljivi, uvjerili su se danas učenici 6. b razreda na satu Hrvatskog jezika koji su umjesto u svojoj učionici, odradili u školskoj knjižnici. Njihova razrednica Hamida Šarić i knjižničarka Nada Lončar, na neobičan način su ih potakle da nauče nešto više o lirici našeg poznatog pjesnika Dobriše Cesarića. Podijelile su ih u pet grupa i svakoj grupi dodijelile jednu pjesmu Dobriše Cesarića i nastavni listić koji su trebali riješiti. I već kad su pomislili da je zadatak prelagan i da će brzo biti gotovi, stigao je drugi dio zadatka. Svaka grupa trebala je izraditi dvodimenzionalni plakat i na takav način predstaviti svoju pjesmu učenicima iz drugih grupa. Svi su veselo prionuli poslu, povremeno virkajući na ostale grupe i nadajući se da će baš njihov rad biti najbolji. Na kraju se čak niti nastavnice nisu mogle opredijeliti za samo jedan rad pa su svi proglašeni pobjednicima. Svi su bili zadovoljni pa nisu niti primjetili da je već zvonilo za kraj sata. Učenici su zaključili da bi se rado iznenadili još jednom ovakvom neobičnom satu.
Zara Bulat, 8. b
Kako satovi književnosti mogu biti i kreativni i zanimljivi, uvjerili su se danas učenici 6. b razreda na satu Hrvatskog jezika koji su umjesto u svojoj učionici, odradili u školskoj knjižnici. Njihova razrednica Hamida Šarić i knjižničarka Nada Lončar, na neobičan način su ih potakle da nauče nešto više o lirici našeg poznatog pjesnika Dobriše Cesarića. Podijelile su ih u pet grupa i svakoj grupi dodijelile jednu pjesmu Dobriše Cesarića i nastavni listić koji su trebali riješiti. I već kad su pomislili da je zadatak prelagan i da će brzo biti gotovi, stigao je drugi dio zadatka. Svaka grupa trebala je izraditi dvodimenzionalni plakat i na takav način predstaviti svoju pjesmu učenicima iz drugih grupa. Svi su veselo prionuli poslu, povremeno virkajući na ostale grupe i nadajući se da će baš njihov rad biti najbolji. Na kraju se čak niti nastavnice nisu mogle opredijeliti za samo jedan rad pa su svi proglašeni pobjednicima. Svi su bili zadovoljni pa nisu niti primjetili da je već zvonilo za kraj sata. Učenici su zaključili da bi se rado iznenadili još jednom ovakvom neobičnom satu.
Zara Bulat, 8. b
Ana Bilić Udovičić, vilinska kraljica koju je uspavao Hrkčićbu
VILINSKA KRALJICA
Ana Bilić Udovičić šibenska je spisateljica i diplomirana novinarka. Njezinu knjigu “Tajna
bakinog tavana” pročitala sam još u nižim razredima i jako mi se svidjela. Tada sam spisateljicu zamišljala kao staru baku iz te knjige koja je zapisala tu priču za svoju unučad. Saznavši da će nam upravo ona predstaviti svoju novu knjigu “Vilinske priče” u našoj knjižnici, jedva sam dočekala da je upoznam. Kad je u knjižnicu ušla mlada, moderna žena držeći za ruku svog sina, bila sam iznenađena i još više zainteresirana za njezinu osobnu priču. Evo, što sam doznala u razgovoru s njom.
Kako biste nam se Vi za početak predstavili?
- Zovem se Ana Bilić Udovičić, majka petogodišnjeg Vinka i spisateljica.
Postoji li škola za spisateljice?
- Ne postoji fakultet, ako si na to mislila. Ja sam diplomirala novinarsto i nekoliko godina sam i radila kao novinarka na RTL-u, televiziji Šibenik i Otočnom radiju Kornati.
Kada ste počeli pisati?
- Još kao mala djevojčica voljela sam čitati i pisati. Pisanjem sam se ozbiljnije počela baviti u školi, gdje sam pokrenula školski list Šibenski gremlin, a u svojim gimnazijskim danima bila sam urednica Memoara (m)učenika.
Kako ste od novinarke postali spisateljica i to knjiga za djecu?
Ana Grgurica, 6. b
VILINSKA KRALJICA
Ana Bilić Udovičić šibenska je spisateljica i diplomirana novinarka. Njezinu knjigu “Tajna
bakinog tavana” pročitala sam još u nižim razredima i jako mi se svidjela. Tada sam spisateljicu zamišljala kao staru baku iz te knjige koja je zapisala tu priču za svoju unučad. Saznavši da će nam upravo ona predstaviti svoju novu knjigu “Vilinske priče” u našoj knjižnici, jedva sam dočekala da je upoznam. Kad je u knjižnicu ušla mlada, moderna žena držeći za ruku svog sina, bila sam iznenađena i još više zainteresirana za njezinu osobnu priču. Evo, što sam doznala u razgovoru s njom.
Kako biste nam se Vi za početak predstavili?
- Zovem se Ana Bilić Udovičić, majka petogodišnjeg Vinka i spisateljica.
Postoji li škola za spisateljice?
- Ne postoji fakultet, ako si na to mislila. Ja sam diplomirala novinarsto i nekoliko godina sam i radila kao novinarka na RTL-u, televiziji Šibenik i Otočnom radiju Kornati.
Kada ste počeli pisati?
- Još kao mala djevojčica voljela sam čitati i pisati. Pisanjem sam se ozbiljnije počela baviti u školi, gdje sam pokrenula školski list Šibenski gremlin, a u svojim gimnazijskim danima bila sam urednica Memoara (m)učenika.
Kako ste od novinarke postali spisateljica i to knjiga za djecu?
- Razboljela sam se i bolest me prikovala za kuću i krevet. Kako sam trpila jake bolove i nisam mogla zaspati, zamolila sam svog muža da mi ispriča nekekvu priču kako bih zaboravila na bol. Naravno da nije bio oduševljen mojom željom, ali ja sam ga toliko moljakala da je na kraju pristao. Ispričao mi je priču o neobičnom divu koji se zvao Hrkčićbu i koji je volio spavati. Priča je bila i smiješna i zanimljiva pa sam uspjela zaboraviti na bolove i zaspati. Tada sam se uvjerila da priče zaista imaju čarobnu moć.
- Baš u toj knjizi ima i stvarnih likova, a i mnogi nestvarni likovi imaju ili imena ili osobine ljudi oko mene.
- Moj sin Vinko je moja najveća inspiracija. Svaku večer prije spavanja moram mu pričati priče, pa svoje knjige djelomično pišem i zbog njega. Poneki put, kad me inspiracija ponese, poželim i promijeniti nešto u tijeku priče, ali on mi ne dozvoljava. Koliko god puta mu pričam priču, svaki put mora biti točno onakva kako sam mu ispričala prvi puta. I naravno, jedan od likova mora se zvati Vinko.
- Prije svega to ovisi o inspiraciji. Ako imaš inspiraciju, onda sve ide brzo. “Vilinske priče” sam pisala oko 40 dana. Kako sam ih već pričala Vinku, imala sam ih sve “u glavi” i trebalo ih je samo zapisati.
- Najdraža mi je knjiga “Čuvar blaga”, možda zato jer se ona najviše sviđa i Vinku.
- Uvijek pišem kući za računalom. Ne bih mogla pisati izvan svog doma, jer se tamo najugodnije i najopuštenije osjećam pa mi i inspiracija najlakše dolazi.
- Moj muž, naravno. On me je i potaknuo na pisanje i najviše mi pomaže.
- Moj omiljeni pisac je Philip Pullman, piše odlične romane koje uživam čitati. Najdraža knjiga mi je njegova trilogija Njegove tamne tvari. Glavni lik je Lyra Belacqua, obična djevojčica od 12 godina. Ona je siroče i živi u paralelnom svijetu u kojem se događaju čudne stvari. Najbolje su one knjige koje nas u potpunosti mogu uvući u svoj čarobni svijet. Zato mi se toliko i sviđa.
- U mojoj knjizi Čuvar blaga, Čuvar ljudima vraća njihova srca. Naime, neki su ljudi izgubili srce iz oholosti, neki iz nemara, a neki iz pohlepe… Možda baš zbog te priče, najdraži citat mi je: Lijep si izvana, samo onoliko koliko je lijepo tvoje srce.
Ana Grgurica, 6. b
Intervju s Matom i Lovrom iz 8.b
Još uvijek nam nije ništa važnije od našeg prijateljstva!
Uvijek nas zanima zašto neka prijateljstva traju godinama, a neka završe nakon nekoliko mjeseci. Možda je problem u različitim karakterima ili različitom razmišljanju. Mate i Lovre primjer su pravog prijateljstva koje traje već 9 godina. Istražili smo kako razmišljaju i kako su uspjeli da im se prijateljstvo održi ovako dugo bez prepirki i svađa. Njihovo iskustvo može nam biti svima za primjer.
Gdje i kako ste se upoznali?
L: Poznajemo se od naše 3. godine, a upoznale su nas naše bake dok su nas šetale ulicom.
Jeste li se kao djeca u vrtiću nadali da ćete ostati dobri prijatelji sve do sada?
M: Nismo. U vrtiću nismo znali kako se zovemo, a kamoli da smo razmišljali da ćemo održati naše prijateljstvo ovako dugo.
Jeste li se u vrtiću svađali oko igračaka ili gluposti zbog kojih se djeca i danas svađaju?
L: Nismo, uvijek smo bili složni jer smo se uvijek igrali zajedno te smo sve dijelili.
Koji vam je najljepši, a koji najsmješniji zajednički trenutak?
L: Najljepše nam je bilo u vrtiću dok smo se igrali Lego-kockama. Uvijek bismo prvi navalili na najbolje ploče za gradnju kuće pa bi se ostala djeca ljutila na nas i tužila nas tetama. Najgore u svemu tome bilo je to što se nismo mogli igrati već bismo završili u kazni. Najsmješniji trenutak bio je kad smo stavili petardu u pseći izmet kraj kojeg je prošao naš prijatelj koji je naravno na kraju ostao s izmetom po sebi.
Jeste li u nižim razredima bili u istom razredu?
M: Nismo. Ja sam bio D, a Lovre je bio A. Nismo uopće bili ista smjena, ali naše prijateljstvo smo uspjeli održavati.
Je li vam to smanjilo druženje i kako ste uspjeli održati prijateljstvo?
L: Skoro pa i jest. Družili smo se vikendom, a preko praznika smo stalno bili zajedno. Uvijek smo se igrali čepovka na Kavi.
Što su vam to čepovke?
M: Čepovke su, kako ime kaže, bile naše puške na čepove. Bavaria čep nam je najbolje letio. Čepovke smo radili od daske na koju bismo zabili čavao na koji bi nategnuli laštrik. Druga strana daske imala je zadatak držati čepove koje smo ispaljivali. Ideju za izradu čepovkama dao nam je naš prijatelj Kike.
Je li netko pokušao stati između vas dvojice i posvađati vas?
L: Nije. Zbog toga što smo se stalno družili i s ostalom djecom te oni nisu primijetili da ih zapostavljamo radi našeg druženja, stoga nisu imali ni razloga da nas razdvajaju.
U 5. razredu ste napokon završili u istom razredu.
L: Da. Obojica smo tada bili 5.e, a još nas je više razveselilo to što su sva djeca s kojom smo se svaki dan družili bila s nama u razredu. Kad smo se prebacili u novu školu, ništa se nije promijenilo, osim što smo umjesto E, postali B razred.
Sad ste osmaši. Namjeravate li upisati istu srednju školu?
M: Ne. Ja bih, kako mi je sad na pameti, upisao Opću gimnaziju, a Lovre bi u hotelijere.
Lovre će u hotelijere, a Mate će nam postati gimnazijalac, znači da je Mate bolji učenik nego Lovre. Pa Mate, pomažeš li Lovri u školi, a pomaže li Lovre tebi u nečemu drugom?
M: Pomažem, jer je Lovre pomalo lijen, ali je zato dobar kuhar pa me naučio kako ispeći jaja.
Je li vam se dogodilo da vam se svidjela ista djevojka, pa da ste se zbog toga posvađali?
L: Nije, jer nam još uvijek ništa nije važnije od našeg prijateljstva.
Bavite li se istim sportom,imate li iste hobije?
L: Ne bavimo se istim sportom, ja treniram odbojku, a Mate trenira nogomet. Zato imamo iste hobije - bacanje petardi i ribolov.
Što mislite što je glavni razlog zbog kojeg ste tako dugo ostali prijatelji?
M: Slični smo. Nikad nismo povrijedili jedan drugoga niti smo ikad izdali jedan drugoga. Meni je kod Lovre najdraže što je zabavan i luckast.
L: A Mate je pravi prijatelj koji je uvijek spreman pomoći, najčešće u mojim rijetkim školskim problemima.
Ima li nešto što vam smeta kod onog drugoga?
L i M: Ne smeta nam ništa zbog toga što smo se navikli jedan na drugoga.
Je li vam drago što možete biti primjer drugoj djeci zbog svog devetogodišnjeg prijateljstva?
L: Jako nam je drago što bar u nečemu možemo biti uzor drugoj djeci
Zara Bulat, 7.b
Još uvijek nam nije ništa važnije od našeg prijateljstva!
Uvijek nas zanima zašto neka prijateljstva traju godinama, a neka završe nakon nekoliko mjeseci. Možda je problem u različitim karakterima ili različitom razmišljanju. Mate i Lovre primjer su pravog prijateljstva koje traje već 9 godina. Istražili smo kako razmišljaju i kako su uspjeli da im se prijateljstvo održi ovako dugo bez prepirki i svađa. Njihovo iskustvo može nam biti svima za primjer.
Gdje i kako ste se upoznali?
L: Poznajemo se od naše 3. godine, a upoznale su nas naše bake dok su nas šetale ulicom.
Jeste li se kao djeca u vrtiću nadali da ćete ostati dobri prijatelji sve do sada?
M: Nismo. U vrtiću nismo znali kako se zovemo, a kamoli da smo razmišljali da ćemo održati naše prijateljstvo ovako dugo.
Jeste li se u vrtiću svađali oko igračaka ili gluposti zbog kojih se djeca i danas svađaju?
L: Nismo, uvijek smo bili složni jer smo se uvijek igrali zajedno te smo sve dijelili.
Koji vam je najljepši, a koji najsmješniji zajednički trenutak?
L: Najljepše nam je bilo u vrtiću dok smo se igrali Lego-kockama. Uvijek bismo prvi navalili na najbolje ploče za gradnju kuće pa bi se ostala djeca ljutila na nas i tužila nas tetama. Najgore u svemu tome bilo je to što se nismo mogli igrati već bismo završili u kazni. Najsmješniji trenutak bio je kad smo stavili petardu u pseći izmet kraj kojeg je prošao naš prijatelj koji je naravno na kraju ostao s izmetom po sebi.
Jeste li u nižim razredima bili u istom razredu?
M: Nismo. Ja sam bio D, a Lovre je bio A. Nismo uopće bili ista smjena, ali naše prijateljstvo smo uspjeli održavati.
Je li vam to smanjilo druženje i kako ste uspjeli održati prijateljstvo?
L: Skoro pa i jest. Družili smo se vikendom, a preko praznika smo stalno bili zajedno. Uvijek smo se igrali čepovka na Kavi.
Što su vam to čepovke?
M: Čepovke su, kako ime kaže, bile naše puške na čepove. Bavaria čep nam je najbolje letio. Čepovke smo radili od daske na koju bismo zabili čavao na koji bi nategnuli laštrik. Druga strana daske imala je zadatak držati čepove koje smo ispaljivali. Ideju za izradu čepovkama dao nam je naš prijatelj Kike.
Je li netko pokušao stati između vas dvojice i posvađati vas?
L: Nije. Zbog toga što smo se stalno družili i s ostalom djecom te oni nisu primijetili da ih zapostavljamo radi našeg druženja, stoga nisu imali ni razloga da nas razdvajaju.
U 5. razredu ste napokon završili u istom razredu.
L: Da. Obojica smo tada bili 5.e, a još nas je više razveselilo to što su sva djeca s kojom smo se svaki dan družili bila s nama u razredu. Kad smo se prebacili u novu školu, ništa se nije promijenilo, osim što smo umjesto E, postali B razred.
Sad ste osmaši. Namjeravate li upisati istu srednju školu?
M: Ne. Ja bih, kako mi je sad na pameti, upisao Opću gimnaziju, a Lovre bi u hotelijere.
Lovre će u hotelijere, a Mate će nam postati gimnazijalac, znači da je Mate bolji učenik nego Lovre. Pa Mate, pomažeš li Lovri u školi, a pomaže li Lovre tebi u nečemu drugom?
M: Pomažem, jer je Lovre pomalo lijen, ali je zato dobar kuhar pa me naučio kako ispeći jaja.
Je li vam se dogodilo da vam se svidjela ista djevojka, pa da ste se zbog toga posvađali?
L: Nije, jer nam još uvijek ništa nije važnije od našeg prijateljstva.
Bavite li se istim sportom,imate li iste hobije?
L: Ne bavimo se istim sportom, ja treniram odbojku, a Mate trenira nogomet. Zato imamo iste hobije - bacanje petardi i ribolov.
Što mislite što je glavni razlog zbog kojeg ste tako dugo ostali prijatelji?
M: Slični smo. Nikad nismo povrijedili jedan drugoga niti smo ikad izdali jedan drugoga. Meni je kod Lovre najdraže što je zabavan i luckast.
L: A Mate je pravi prijatelj koji je uvijek spreman pomoći, najčešće u mojim rijetkim školskim problemima.
Ima li nešto što vam smeta kod onog drugoga?
L i M: Ne smeta nam ništa zbog toga što smo se navikli jedan na drugoga.
Je li vam drago što možete biti primjer drugoj djeci zbog svog devetogodišnjeg prijateljstva?
L: Jako nam je drago što bar u nečemu možemo biti uzor drugoj djeci
Zara Bulat, 7.b
Riječ stručnjaka
PRIJATELJSTVO
Prijateljstvo je uzajamno poznavanje, cijenjenje i privlačnost koji se temelje na namjeri da želimo najbolje za drugu osobu, na simpatiji i empatiji, iskrenosti te međusobnom razumijevanju. Prijatelji su osobe s kojima otvoreno pričamo i dijelimo istinske osjećaje, očekujemo od njih lojalnost, povjerljivost i podršku u svim situacijama. Za razvoj djetetove osobnosti važni su odnosi s drugim ljudima, na početku su to roditelji, a kako dijete raste sve značajniju ulogu u tom razvoju imaju vršnjaci. Djeca već od rane dobi uče vještinu sklapanja prijateljstva. U ranom djetinjstvu prijatelji su djeca koja se nalaze slučajno u blizini ili imaju zanimljive igračke, a u predškolskoj dobi ili polaskom u školu počinje zanimanje za prijateljstvo. Od šeste godine javlja potreba za jednakošću i uzvraćanjem (ako su posudili igračku hoće je vratiti), u mogućnosti su razumjeti tuđe gledište i jako su zaokupljeni pravednošću. Od devete do dvanaeste godine djeca započinju prava, intimna prijateljstva: zanimaju se za osobnost prijatelja, dijele međusobno razmišljanja i osjećaje, povjeravaju se i čuvaju tajne.
Porastom dobi djeteta povećava se količina vremena koju dijete provodi s vršnjacima, a važnost tog druženja je u dobivanju emocionalnog (zabava i adaptacija na stres), kognitivnog (rješavanje problema i usvajanje znanja) i socijalnog resursa (usvajanje i vježbanje socijalnih vještina). Dakle, u druženju s prijateljima: se razvijaju vještine rješavanja konflikata (naučiti će kako se posvađati i ostati prijatelji), imaju zabavu i uzbuđenje kroz druženje i rekreaciju, te imaju lojalnost i stabilnost u razdobljima stresa.
Istraživanja UNICEF-a pokazala su da od 4 razloga koja djeca najčešće navode što ih čini sretnim su tri su vezana za prijatelje i druženje,a nedostatak prijatelja navode kao najčešći razlog zašto su nesretni Prijateljstvo je vrednota koja nam uljepšava život!
Mirjana Škrapić, psihologinja
PRIJATELJSTVO
Prijateljstvo je uzajamno poznavanje, cijenjenje i privlačnost koji se temelje na namjeri da želimo najbolje za drugu osobu, na simpatiji i empatiji, iskrenosti te međusobnom razumijevanju. Prijatelji su osobe s kojima otvoreno pričamo i dijelimo istinske osjećaje, očekujemo od njih lojalnost, povjerljivost i podršku u svim situacijama. Za razvoj djetetove osobnosti važni su odnosi s drugim ljudima, na početku su to roditelji, a kako dijete raste sve značajniju ulogu u tom razvoju imaju vršnjaci. Djeca već od rane dobi uče vještinu sklapanja prijateljstva. U ranom djetinjstvu prijatelji su djeca koja se nalaze slučajno u blizini ili imaju zanimljive igračke, a u predškolskoj dobi ili polaskom u školu počinje zanimanje za prijateljstvo. Od šeste godine javlja potreba za jednakošću i uzvraćanjem (ako su posudili igračku hoće je vratiti), u mogućnosti su razumjeti tuđe gledište i jako su zaokupljeni pravednošću. Od devete do dvanaeste godine djeca započinju prava, intimna prijateljstva: zanimaju se za osobnost prijatelja, dijele međusobno razmišljanja i osjećaje, povjeravaju se i čuvaju tajne.
Porastom dobi djeteta povećava se količina vremena koju dijete provodi s vršnjacima, a važnost tog druženja je u dobivanju emocionalnog (zabava i adaptacija na stres), kognitivnog (rješavanje problema i usvajanje znanja) i socijalnog resursa (usvajanje i vježbanje socijalnih vještina). Dakle, u druženju s prijateljima: se razvijaju vještine rješavanja konflikata (naučiti će kako se posvađati i ostati prijatelji), imaju zabavu i uzbuđenje kroz druženje i rekreaciju, te imaju lojalnost i stabilnost u razdobljima stresa.
Istraživanja UNICEF-a pokazala su da od 4 razloga koja djeca najčešće navode što ih čini sretnim su tri su vezana za prijatelje i druženje,a nedostatak prijatelja navode kao najčešći razlog zašto su nesretni Prijateljstvo je vrednota koja nam uljepšava život!
Mirjana Škrapić, psihologinja
Psiho - test
Kakva si prijateljica?
1. Prijateljica i ti ste zajedno učile za provjeru iz povijesti. Ti si bolje naučila i uspjela si joj nešto šapnuti preko provjere. Ona je dobila odličan, a ti vrlo dobar. Kako se osjećaš?
a: Sretna si zbog nje. (3)
b: Naljutit ćeš se na nju, jer ti nije šapnula ono što je ona znala.(1)
c: Nije ti svejedno, ali sljedeći put ćeš ti biti bolja od nje. (2)
2. Pozvana si na najvažniji tulum ove godine, ali tvoja najbolja prijateljica nije pozvana, iako se i ona nadala da će biti pozvana. Što ćeš učiniti?
a: Otići ćeš na tulum. (1)
b: Nećeš ići na tulum jer ti je prijateljica važnija od tuluma. (3)
c: Prije tuluma posjetit ćeš prijateljicu i upitati što ona misli o tome. (2)
3. Tebi i tvojoj prijateljici se sviđa isti dečko, a ona ima više šanse kod njega, ti ćeš:
a: Odustat ćeš od njega. (2)
b: Posvađat ćeš se s prijateljicom zbog toga.(1)
c: Porazgovarat ćeš o tome s njom da shvatiš kojoj se više sviđa. (3)
4. Misliš da je tvoja prijateljica mnogo ljepša od tebe i ne znaš kako istaknuti svoje dobre osobine:
a: Počet ćeš nositi istu odjeću kao ona. (1)
b: Pitat ćeš ju za savjet o svom stilu. (3)
c: Pomirit ćeš se s tim da je ljepša od tebe. (2)
5. Rekla si joj neku manje važnu tajnu, a ona je to rekla svojoj drugoj prijateljici koja ti nije baš draga, ti ćeš:
a: Naljutit ćeš se radi toga. (1)
b: Razgovarati s njom i pitati ju zašto je to napravila. (3)
c: Reći joj da nije trebala, ali joj svejedno oprostiti. (2)
6. Idete u kupovinu i svidi vam se ista majica i obje ju želite, ti ćeš:
a: Reći ćeš joj da ona to kupi sebi jer joj realno, bolje stoji. (3)
b: Zamolit ćeš je da je prepusti tebi. (1)
c: Kupit ćete ju obje. (2)
7. Ona se razboljela i ima temperaturu, a mama ti ne da da ideš kod nje da se ne bi i ti razboljela, ti ćeš:
a: Nazvati je na mobitel i pričati s njom. (2)
b: Izaći ćeš vani, zašto se ti ne bi zabavljala ako ona ne može.(1)
c: Zamoliti mamu da ideš kod nje bar na 30 minuta i donijeti joj njenu najdražu čokoladu. (3)
8. Prepričava ti neki događaj koji te baš i ne zanima, ti će:
a: Ipak slušati sa zanimanjem, jer to nju veseli. (3)
b: Praviti se da slušaš, a u mislima biti miljama daleko. (1)
c: Zamoliti ju da pričate o nečem drugom. (2)
18 – 24 boda:
Prijateljica si na koju se može osloniti. Ako je riječ o ramenu za plakanje ili samo o zagrljaju, na tebe se uvijek može računati. Odana si požrtvovana. Ne voliš se svađati i uvijek tražiš najbolje moguće rješenje za sviju.
14 – 19 bodova:
Previše daješ sebe u svako prijateljstvo u tolikoj mjeri da zanemaruješ svoje želje i osjećaje. Vjeruj svojoj prijateljici i potrudi se da te prihvati baš takvu kakva jesi.
8 – 13 bodova:
Nisi spremna biti prava prijateljica. Brzo se naljutiš i burno reagiraš u svakoj situaciji. Ako želiš steći prijateljicu za cijeli život, moraš biti spremna na kompromise.
(Z. Bulat, K. Radak, M. Bakula, L. Kursan)
Kakva si prijateljica?
1. Prijateljica i ti ste zajedno učile za provjeru iz povijesti. Ti si bolje naučila i uspjela si joj nešto šapnuti preko provjere. Ona je dobila odličan, a ti vrlo dobar. Kako se osjećaš?
a: Sretna si zbog nje. (3)
b: Naljutit ćeš se na nju, jer ti nije šapnula ono što je ona znala.(1)
c: Nije ti svejedno, ali sljedeći put ćeš ti biti bolja od nje. (2)
2. Pozvana si na najvažniji tulum ove godine, ali tvoja najbolja prijateljica nije pozvana, iako se i ona nadala da će biti pozvana. Što ćeš učiniti?
a: Otići ćeš na tulum. (1)
b: Nećeš ići na tulum jer ti je prijateljica važnija od tuluma. (3)
c: Prije tuluma posjetit ćeš prijateljicu i upitati što ona misli o tome. (2)
3. Tebi i tvojoj prijateljici se sviđa isti dečko, a ona ima više šanse kod njega, ti ćeš:
a: Odustat ćeš od njega. (2)
b: Posvađat ćeš se s prijateljicom zbog toga.(1)
c: Porazgovarat ćeš o tome s njom da shvatiš kojoj se više sviđa. (3)
4. Misliš da je tvoja prijateljica mnogo ljepša od tebe i ne znaš kako istaknuti svoje dobre osobine:
a: Počet ćeš nositi istu odjeću kao ona. (1)
b: Pitat ćeš ju za savjet o svom stilu. (3)
c: Pomirit ćeš se s tim da je ljepša od tebe. (2)
5. Rekla si joj neku manje važnu tajnu, a ona je to rekla svojoj drugoj prijateljici koja ti nije baš draga, ti ćeš:
a: Naljutit ćeš se radi toga. (1)
b: Razgovarati s njom i pitati ju zašto je to napravila. (3)
c: Reći joj da nije trebala, ali joj svejedno oprostiti. (2)
6. Idete u kupovinu i svidi vam se ista majica i obje ju želite, ti ćeš:
a: Reći ćeš joj da ona to kupi sebi jer joj realno, bolje stoji. (3)
b: Zamolit ćeš je da je prepusti tebi. (1)
c: Kupit ćete ju obje. (2)
7. Ona se razboljela i ima temperaturu, a mama ti ne da da ideš kod nje da se ne bi i ti razboljela, ti ćeš:
a: Nazvati je na mobitel i pričati s njom. (2)
b: Izaći ćeš vani, zašto se ti ne bi zabavljala ako ona ne može.(1)
c: Zamoliti mamu da ideš kod nje bar na 30 minuta i donijeti joj njenu najdražu čokoladu. (3)
8. Prepričava ti neki događaj koji te baš i ne zanima, ti će:
a: Ipak slušati sa zanimanjem, jer to nju veseli. (3)
b: Praviti se da slušaš, a u mislima biti miljama daleko. (1)
c: Zamoliti ju da pričate o nečem drugom. (2)
18 – 24 boda:
Prijateljica si na koju se može osloniti. Ako je riječ o ramenu za plakanje ili samo o zagrljaju, na tebe se uvijek može računati. Odana si požrtvovana. Ne voliš se svađati i uvijek tražiš najbolje moguće rješenje za sviju.
14 – 19 bodova:
Previše daješ sebe u svako prijateljstvo u tolikoj mjeri da zanemaruješ svoje želje i osjećaje. Vjeruj svojoj prijateljici i potrudi se da te prihvati baš takvu kakva jesi.
8 – 13 bodova:
Nisi spremna biti prava prijateljica. Brzo se naljutiš i burno reagiraš u svakoj situaciji. Ako želiš steći prijateljicu za cijeli život, moraš biti spremna na kompromise.
(Z. Bulat, K. Radak, M. Bakula, L. Kursan)
Sudbina nam daje roditelje, prijatelje biramo sami!
10 pravila kako dobiti i zadržati prijatelja:
1. Veselo i prijatno pristupaj ljudima oko sebe.
2. Potrudi se da što više vremena provodiš sa svojim prijateljem.
3. Prijatelju budi podrška u teškim trenutcima.
4. Nikad ne govori loše o svojim prijateljima.
5. Potrudi se i nove prijatelje uključi u svoje društvo.
6. Poštuj sve odluke svojih prijatelja, čak i one koje ti se ne sviđaju.
7. Tajne svojih prijatelja zadrži samo za sebe.
8. Uvjeri svog prijatelja da uvijek može računati na tebe.
9. Ako možeš, posudi svom prijatelju ono što mu je potrebno.
10. Sve probleme rješavajte licem u lice.
10 načina kako izgubiti prijatelja
1. Ogovaraš ga na svakom koraku.
2. Isključuješ ga iz svog društva.
3. Kad je loše raspoložen, narugaš mu se.
4. Potičeš druge ljude da se ne druže s njim.
5. Započinješ uvijek bezrazložne svađe.
6. Oduzimaš mu simpatiju.
7. Ne odgovaraš na njegove pozive ili poruke.
8. Loše komentiraš svaku njegovu objavljenu sliku.
9. Svaki put kad nešto počne pričati u društvu, prekidaš ga.
10. Uvijek negativno komentiraš njegov izgled.
10 pravila kako dobiti i zadržati prijatelja:
1. Veselo i prijatno pristupaj ljudima oko sebe.
2. Potrudi se da što više vremena provodiš sa svojim prijateljem.
3. Prijatelju budi podrška u teškim trenutcima.
4. Nikad ne govori loše o svojim prijateljima.
5. Potrudi se i nove prijatelje uključi u svoje društvo.
6. Poštuj sve odluke svojih prijatelja, čak i one koje ti se ne sviđaju.
7. Tajne svojih prijatelja zadrži samo za sebe.
8. Uvjeri svog prijatelja da uvijek može računati na tebe.
9. Ako možeš, posudi svom prijatelju ono što mu je potrebno.
10. Sve probleme rješavajte licem u lice.
10 načina kako izgubiti prijatelja
1. Ogovaraš ga na svakom koraku.
2. Isključuješ ga iz svog društva.
3. Kad je loše raspoložen, narugaš mu se.
4. Potičeš druge ljude da se ne druže s njim.
5. Započinješ uvijek bezrazložne svađe.
6. Oduzimaš mu simpatiju.
7. Ne odgovaraš na njegove pozive ili poruke.
8. Loše komentiraš svaku njegovu objavljenu sliku.
9. Svaki put kad nešto počne pričati u društvu, prekidaš ga.
10. Uvijek negativno komentiraš njegov izgled.